ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 414
nastoji doći do čitavog teritorija neretvanske kneževine. Sklapajući mir s Venecijom, Pavlovi poslanici doduše preuzimaju ranije obveze omiških knezova, 42 ali ni jednom riječju ne spominju ugarskog kralja Ladislava! Pavia priznaju hrvatski gradovi Nin i Skradin, što dolazi do izražaja u dataci jama isprava što ih izdaju. 43 Međutim, u dalmatinskim gradovima se Pavlovo ime ne spominje, jer su ondje knezovi drugi članovi bribirske obitelji. U posljednjim godinama XIII. st. osjeća se Pavlovo nastojanje da službeni naslov primorskog bana zamijeni banstvom u čitavoj Slavoniji! Sudimo li po sačuvanom Pavlovu pečatniku, on najkasnije 1300 g. uzima neslužbeno naslov »banus tocius Sclavonie«, 44 Takvu će legendu imati i njegov pečat na poznatoj ispravi Rabljanima (1307 g.). Međutim, nedavno je J. Belošević našao u Zadru Pavlov pečat koji ima drugačiju legendu. Natpis na pečatniku glasi: PAULUS DE BREBERIO BANUS CROATORUM D(omi) N(u)S ET BOSNE«. Uzevši u obzir činjenicu da se Pavao tek 1299 prvi put naziva »banus Croacie et Dalmacie«, Belošević je nađeni Pavlov pečatnik datirao između 1299 i 1312 g. 45 Premda gornji Pavlov naslov iz 1299 g. nije sačuvan u originalu, nego u lošem prijepisu 48 te zato nije pouzdan, ipak ostaje činjenica da posljednje godine XIII. st. Pavao sam uzima naslov banus Croatorum i odbacuje dotadašnji naslov banus maritimus. Pavao je izvan svake sumnje namjerno nejasan pojam primorskog banata zamijenio jasnijim, tj. banatom nad Hrvatima, želeći očito i na taj način dati na znanje da je podijelio vlast s članovima svoje obitelji. Ali, to je legenda na pečatu, da tako kažemo, za »unutarnju« upotrebu. Naprotiv, kad ban Pavao nastupa prema vani, kad na primjer sklapa ugovor s Goričkima, onda uzima pečat koji ima drugačiju legendu. Na njemu se Pavao predstavlja kao ban čitave Slavonije, dakle nosi tobože čast koju mu nikad nije pošlo za rukom steći ili dobiti. Možda je, uostalom, uzeo takav naslov zato što se potajno nadao da će novi vladar kojega dovodi na prijestolje njegov brat Juraj ipak odobriti proširenje njegove vlasti do Drave. Iako se na kraju uvjerio da je banat čitave Slavonije ostao njegov »pium desiderium«, Pavao ga zadržava u natpisu svog pečata sve do svoje smrti. Naslov dux koji Pavao ima na svojem novcu preuzet je iz suvremenog mletačkog novca, kojega vjerno kopira i stoga ne odražava stvarne Pavlove naslove. 46 * Odnos Bribiraca prema budimskom i napuljskom dvoru. Uspon Bribiraca do dinastičke vlasti gotovo je nemoguće pratiti bez poznavanja njihova odnosa prema suparničkim kućama u Budimu i Napulju u posljednjem desetljeću XIII. st. Upravo u to doba počinje njihov put prema oslobođenju od stvarnog vrhovništva Arpadovića i Anžuvinaca. 42 Obećavaju na primjer da neće dirati duždeve ljude, da će redovito slati jamstvo, da neće ploviti sjevernije od crte Ankona — Sušak itd. 43 Wrti npr. CD VI, str. 684. 44 CD VII, str. 395; J. Belošević, n. dj., str. 162. 45 N. dj., str. 164. 46 CD VII, Str. 331. •^Vidi S. Rendjeo, Wovci Pavia Sublča, bana Hrvatske i gospodara Bosne. Prinos hrvatskoj numizmatici, »Numizmatika«, sv. II—IV, 1934—1936, Zagreb 1937, str. 94—105. 414
