ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)

Strana - 30

Mlinari: Paual Mirsich (56), Petan Putoeuich, Polo Radeglich (57). Brijači: Cusma, Iuray (56), Stephano (60) Slikari: Lorenzo (53), Michel (45), m.o Zorzi (53). Bačvari: m.o Zorzi Milinouich (59), Stipan Obertich (57). Bravari: Zuane Chucich, Rahoe (55). Solar; Iadrig Vidrich (56). Izrađivač kosira: Stefano (59). Klobučar: Pribislaf (56). ltd. Tu, među obrtnicima, u popisu »dei innobeli« nalazi se i ime slavnog graditelja šibenske katedrale Jurja Dalmatinca (upis na str. 58. u desnom stupcu): M.o Zorzi de Matio proto 1443—1475, što je nečija ruka podvukla, a ispred toga je oznaka prsta kojim se skreće pažnja na taj upis. U popisu »numero dele done« ime je njegove žene: Izabeta de m.o Zorzi (str. 52) i njegove kćeri udate za Jurja Čulinovića: Lena de m.o Zorzi pentor (str. 53). U popisu »dei innobeli« nalazi se i Jurjev sin: Polo de magio Zorzi anno 1505—1515. (str. 60), a na str. 9. matrikule, u jednoj ispravi iz 1515, uz ime sina Pavla stoji: s. Paulus q. s. Georgii architecti eccl[es]ie s[an]cti Iacobi Cathedralis Siben[icensis]. Matrikula je na venecijanskom dijalektu i pisana gotičkim pismom, i to rukom jednog pisara, vrlo uredno i čitljivo, iako su katkad minimalne razlike između različitih slova (npr. tic). Mnogo se upotrebljava uspravno r kao malo i veliko, ali još više ono r slično malom slovu z (okruglo), i to samo kao malo. Ako je takvo r udvostručeno, onda je jedno obično, a drugo slično slovu z (npr. u riječi terra). Dva su znaka i za s: s-longa (uvijek malo) i obično s, koje je uvijek veliko početno, ali ipak katkad, samo u latinskim formulama, malo (npr. in scritis, perpetuis temporibus). Vrlo je slaba razlika u pisanju c i z. Dok se prvo diskretno pojavljuje samo dva-tri puta na početku teksta (npr. cioe, dischaçato), redovno je u upotrebi z, kojemu je prividno gornji dio u obliku malog slova c, a donji dio kukast (npr. zorni, zurar, zoe, dischazado, pizoli). Kasnije se pak javlja izu obliku brojke 3: beritoza, roze, naranza, seruizio, inzurioso, inzuriarsi, storzando (v. Capitolo LVII). Pored y u istim riječima ima i: spoyar i spoiarse, uayada i uaiada. Pored et češće je u upotrebi znak sličan arapskoj brojci 7. Pored con javlja se i tahigrafski znak, i to u ovim primjerima: congregacion, consegna, contradicesse, condicion, concesso, contien, consuencia, conforma, complida, consegnado, concubina, conpose. Pored običnog i mnogo se upotrebljava i-longa, i to ponajviše u ovim slučajevima i ovako: jn la (in la), jnobeli (i nobeli), de jnostri (dei nostri), a jnostri (ai nostri), cum jfioli (cum i fioli). Ima i ovakvih primjera: jntrante pored intrante, jntendando pored intendando. Javlja se rijetko i na kraju riječi: neli exercicij (exercicii). Češće se upotrebljava v mjesto u: vna, vxo, vltra, vsir, vnanimiter itd., kao i u mjesto v: uiui, ouer, auer itd. Ima via i uia. Katkad u riječi quando ili qualuncha u se piše v: qvando, qvaluncha, ali to na početku kapitula, kad je q inicijalno, a v početno u prvom retku. Na svakoj strani tekst matrikule ispisivan je u dva stupca, te je urednost pisareva i prostor diktirao da određen broj slova zauzme određenu dužinu retka, što je i uvjetovalo mnogo skraćenica, često i na 30