ARHIVSKI VJESNIK 17-18. (ZAGREB, 1974-1975.)
Strana - 287
pereno protiv srbstva, nego kotar Sinj —Vrlika po ogromnoj većini pučanstva hrvatski je kotar pak stoga nemože i nesmije nijedan Srbin da se nameće. Mi smo sve sporove sa Srbima riešili na njihovo podpuno zadovljstvo, ne kao velika većina prema manjini, nego kao med ju dvama jednacima; mi smo u novom izbornom zakonu Srbima dalmatinskim osigurali za uviek dva mandata, premda im po brojovnoj snazi nije toliko pristojalo i premda u vladinoj osnovi nije im bio siguran niti jedan kotar. To smo sve učinili za to da naš sporazum bude utvrđen, da se onemoguće razmirice i borbe, da narodno jedinstvo nadje izražaja i u jedinstvenom političkom radu Srba i Hrvata. Radi našega sporazumka sa Srbima izazvali smo prigovore kod mnogih Hrvata i kod onih koji nisu absolutno protivni slozi. Ovi razlozi vriedili bi, po mojem mnienju, prama svakom Srbinu i najčišćemu rezolucionašu, jer rezolucija ne bi smjela biti sredstvo da se Hrvatima oduzimlju kotari, koji su Hrvatski. Ali u našem slučaju ne radi se o Srbinu rezolucionašu, već o Srbinu koji bio bi kandidat Varešanina 2 i političke oblasti. Sve što je sadržano u listu Dra Maro vica, sve to stoji i za te stvari ja sam znao još prije nego se počelo govoriti o kandidaturi Dra Mazzia. Dr Mazzi pak kao osoba nije ništa, baš ništa. Njemu i rezolucija i sporazum Hrvata i Srba i sve ovake liepe stvari samo su sredstvo i izlika da se dočepa mandata. Njegov izbor svalio bi jednu novu odgovornost na našu stranku, naime odgovornost da smo jedan hrvatski kotar prepustili Srbinu, koji kao osoba ne vriedi ništa, a politički bio bi uz Jedinstvove compagnia bella. Perića bi ja volio sto puta nego Mazzia, jer je Perić ostao uviek antirezolucionaš, a Mazzi bio bi parodija i rezolucionaštva i svake ozbiljne politike. U listu što sam Vam ja ovih zadnjih dana pisao spomenuo sam Vukovića 3 kao kandidata mjesto Mazzia. Kad bi bilo moguće ja bih bio zadovoljan iz nevolje, jer Vuković, makar i ne bio pouzdan nami, opet je Hrvat, uživa neki glas i podpisao je rezoluciju a nije ju nikada dezavuirao, a s druge strane mogao bi biti persona grata Tripalovima, jer im je prijatelj. Nu ovo se još može vidit, ali za sada je glavno da se osujeti kandidatura Mazzia u kotaru Sinj —Vrlika. Srbi ga sigurno znadu, pa kad ga oni ne kandidiraju, kad su ga pače iztisnuli iz upravnog odbora, znači da ga poznaju. Meni se svidja i čini mi se uputnom misao Dra Marovića, da bi se nama putem upravnog odbora srbske stranke uplivalo na Mazzia da odustane od spomenute kandidature i suviše da bi i srbska stranka zaključila, da će poduprieti kandidate naše stranke u 9 hrvatskih kotara. Jutros je bio kod mene Dr Bendoni, te me je potanje obaviestio o tamošnjim odnošajima. Žao mi je najviše Vas da imate toliko zanoveti. Afera Melkova 4 nadam se da mu neće ništa škoditi a koristit će našoj stvari, jer protivnici su se raskrinkali kao policijsko-pretorijansko ratilo. 1 Ivo Marović (Mravinci kraj Solina, 1865. — Trst, 1914.), advokat i politički radnik. Tada je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru, izabran u kuriji vanjskih općina za općinu Sinj. 2 Marijan Varešanin (Sunja, 1847. — Beč, 1917.), austrijski general, u vremenu od 1905. do 1909. bio je vojni zapovjednik Dalmacije. Kao režimski čovjek mješao se ovdje i u političke odnose, štiteći politiku Beča. 3 Antun Vuković (Makarska, 1850. — Baden kod Beča, 1930.), politički radnik. Pris4 Radilo se o smišljenoj optužbi protiv Čingrijina sina, Melka Čingrije. pokretač te optužbe bio je dubrovački kanonik Jozo Crnica, kojeg je u tome podržavao i vojni zapovjednik Dalmacije, general M. Varešanin. O toj optužbi Melko Cingrija je u svojim memoarima zapisao: »Bio sam starješina Sokola u Dubrovniku od njegova osnutka i Sokol je bio postao trn u oku protivnicima. U duhu paradoksalne, pravaške politike oni su među mladež širili parolu: da Soko nije za drugo nego da odgaja Austriji sol287
