ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 68

su vrlo slični. Zagrebački kanonici su svagdje nastojali svojim podložnicima nametnuti nove terete, u prvom redu radnu rentu. Seljaci su se protiv tog nastojanja svoje vlastele borili različitim sredstvima. Prve znakove zaoštravanja odnosa između podložnika i vlastelinstva na posjedima Varaždinskih Toplica pokazuje izvještaj kaštelana Andrije Makara od 9. XII 1604. Makar je javljao da podložnici (»općina«) uporno odbijaju davati hajdinu (vjerojatno desetinu hajdine) i tražio da kanonici odrede što da se protiv njih poduzme. Zagrebački kaptol u XV i XVI stoljeću u Varaždinskim Toplicama nije imao veći alod, tako da kmetovi nisu bili opterećeni tlakom. Na početku XVII stoljeća kanonici su počeli uvoditi tlaku i povećavati razne druge radne obaveze. Seljaci su to osjetili kao ozbiljno pogoršavanje svog položaja i počeli zahtijevati da ih se ne goni na tolike radove (»to na dva ver ta, to vu grad, to na per vi z drugimi na tlaku«). Godine 1608. kanonici su pokušali uvesti obvezu podvoza na duge relacije (longae vecturae) što je izazvalo nemire koji su trajali sve do 1612. godine. Seljaci nisu htjeli prevoziti vlastelinski med u Ptuj, gdje se on prodavao. Otpor toj novoj radnoj obvezi trajao je nekoliko godina. Početkom 1609. seljaci su pisali kanonicima da ih »ne bantuju«, jer ih i ranije »nesu

... z nikakovem povožnjom bantuvali i z nikakovem terštvom

...«. Radne obveze topličkih seljaka regulirane su presudom viceprotonotara Stjepana Patačića iz 1612. godine. Prema toj presudi kmetovi i purgari trebali su davati radove za gradnju i opravljanje utvrde u Varaždinskim Toplicama, kao i podvoz na manja rastojanja. Sporni podvoz meda pretvoren je u novčanu daću: podložnici su sada umjesto vožnje meda trebali platiti 25 forinti. Novi nemiri u Varaždinskim Toplicama izbili su 1617, kad su kanonici povećali radne obveze na gradnji nove utvrde. U prosincu 1655. izbila je u Varaždinskim Toplicama nova seljačka buna. Prema izvještajima kaštelana Nikole Bahata na čelu bune bili su zastavnik kaptolskih haramija Dur ko Veliki i Andrija Sopić, a bunu su općenito predvodili stanovnici topličkog trgovišta. U doba bune među njima je boravio seljak s pobunjenog sisačkog vlastelinstva. Uz pomoć nekog Krpačića seljaci su proučili isprave o svojim starim povlasticama i odlučili da se bore za njihovo obnavljanje. Borba za stare povlastice bila je zapravo borba za smanjivanje feudalne rente, jer prema tim ispravama seljaci nisu morali davati tlaku, daću za vožnju meda i desetinu nekih vrsta žitarica. Pobunjenici su početkom 1656. poduzeli i neke oružane akcije. Uzbuđeni kaštelan Bahat javljao je 1. I 1656. Zagrebačkom kaptolu da u buni sudjeluje većina seljaka. Pobunjenici su 5. I 1656. molili krajiškog kapetana Makara da posreduje kako se protiv njih ne bi upotrebila regularna vojska. Tužili su se da ih »toplički porkulab tolvajskim dugovanjem po noče razbija, strelja, seče i lovi«, da namjerava popaliti njihove kuće. Nisu sačuvani dokumenti iz kojih bi se moglo vidjeti kako je završila buna 1655—56. Pismena opravdavanja nekih kolovođa pokazuju, međutim, da se seljaci početkom veljače više nisu borili protiv svoje vlastele. 68