ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 417

STUDIJSKI BORAVAK U VENECIJI U Veneciji sam boravio od 2. do 17. prosinca 1973. godine. Radio sam u Archivio di Stato di Venezia, Biblioteca Nazionale Marciana, Museo Correr, Biblioteca Querini Stampalia i u Fondazione Giorgio Cini (Istituto di Storia della Società e dello Stato Veneziano). Program rada bio mi je ovaj: 1) Unutar općeg plana istraživanja arhivske građe o seljačkoj buni 1573,

1 istražiti da li postoje neke vijesti i podaci o Seljačkoj buni 1573. u građi Archivio di Stato di Venezia i u rukopisnoj građi u knjižnicama Venecije; 2) Proučiti nova arhivska informativna pomagala u Archivio di Stato di Venezia; 3) Evidentirati novija kritička izdanja izvora građe iz arhiva u Veneciji. 1. Vijesti o Seljačkoj buni 1573. u Veneciji U Archivio di Stato di Venezia, u Rubricari Germania, B*l, fol. 267v

— 268v pronašao sam tri kratka sažetka izvještaja mletačkog ambasadora iz Beča Giovannia Correr gdje se spominje hrvatskoslovenska buna 1573.

2 Sastavljač Rubricari-a sažimajući ambasadorove izvještaje na fol. 267v od 11. veljače 1572 (modo veneto, što je zapravo 1573) piše da je ambasadoru rekao car o pobuni seljaka podanika nadvojvode Karla na granicama Štajerske i Koruške. Na fol 268r navodeći pismo ambasadora od 18. veljače piše da je buna ugušena, a na fol 268v sažimajući pismo ambasadorovo od 25. veljače piše da je buna ugušena i da je poginulo 4000 seljaka a utamničeni su dvojica glavnih vođa. U samim Dispacci degli ambasciatori al Senato — Germania, filza 4, fol 4r

—5r pronašao sam i pismo ambasadora Giovannia Correr od 11. veljače 1572. koje se spominje u Rubricari. Ambasador izvještava Senat da je čuo od Njegova Veličanstva da su se u Hrvatskoj i na granicama štajerske i Koruške pobunili seljaci u velikom broju. Nadvojvoda Karlo je pisao da je moglo biti 10.000 pobunjenika, a prema izvještaju vesprimskog biskupa moglo ih je biti oko 6.000. Nadalje, izvještava da se njihov broj povećavao jer su silili druge seljake da im se pridruže, pljačkali su plemiće, zauzeli su tri mjesta, a tri puta su napadali na jedno drugo mjesto. Ambasador je pitao cara za razlog te pobune i njezina vođu. Odgovoreno mu je da pobuna potječe od podložnika nekog Tai Ferenza protiv koga su se seljaci bunili i prošle godine, a za vođu se ništa ne zna, već se drži da je neki turski izbjeglica. Na kraju izvještava kako mu je car rekao da će poslati vesprimskog biskupa da ih smiri te da je dio seljaka već slomljen. Spominje, napokon, da su seljaci naoružani samo vilama, lukovima i mačevima. Dva druga izvještaja koja se spominju u Rubricari nisu sačuvana, jer odmah nakon izvještaja od 11. veljače dolazi izvještaj od 4. ožujka 1573. Pregledao sam sve izvještaje do 26. ožujka 1574. ali nisam našao nikakvih podataka o Seljačkoj buni 1573. Osim izvještaja ambasadora iz arhiva (fonda) Senata pregledao sam još: Deliberazioni Senato (Secreta). Registri 1572—1574, no tu nema nikakvih uputstava Senata ambasadoru u vezi sa Seljačkom bunom 1573. 1 I. Filipović, Istraživanje arhivske građe o Seljačkoj buni 1573, Radovi Instituta za Hrvatsku povijest, 1973, 13—40. 2 Po nalogu Vijeća Desetorice (Consiglio di X) izvještaji su se »rubricirali«, odnosno registrirali u posebne sveske. Ti Rubricari pripadaju arhivu Senata i mogu poslužiti za izvještaje koji su danas izgubljeni, a ujedno i kao pomagalo da se lako pronađe sadržaj samih izvještaja. Pisar je u Rubricari za 16. st. redovito na rubu kratko sažeo sadržaj pojedinog odlomka izvještaja, koji onda s jednom ili dvije rečenice u samom tekstu opisuje. 27 Arhivski vjesnik 417