ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 404
snimanju građe radi sigurnosti u cijeloj SR Njemačkoj vrlo je detaljno opisao J. Hemmerle. 10 Mikrosnimanje radi sigurnosti vrši se na teret saveznog budžeta (Bund), a troškove pripreme građe za snimanje snose pojedine pokrajine (Land), odnosno sami arhivi. Na teret saveznih sredstava (pomoću kojih je nabavljena i oprema potrebna za tu svrhu), snima se samo jedan negativ, a pozitiv-kopije se ne rade, osim prema posebnim narudžbama. Budući da se, kako je već spomenuto, snimanje radi sigurnosti za cijelu pokrajinu Bavarsku vrši isključivo u Münch enu, to se prema unaprijed utvrđenom programu dokumenti iz pojedinih arhiva dostavljaju vlastitim prijevoznim sredstvom u München. Pošto je građa snimljena, vraća se dotičnom arhivu, a mikrofilm se za sada čuva u zgradi Glavnog državnog arhiva Bavarske. Snima se na 35 mm neperforirani film, a čuva se u rolama od 30 m, u originalnoj ambalaži — špula od plastike u aluminijskoj kutiji, koja je smještena u četverouglastu kutiju od kartona. Već se na sam film namotava standardna traka od papira s podacima: redni broj filma, arhiv kojem pripada snimljeni materijal, signatura ili šifra fonda, snimljeni materijal (fol. od — do), vrsta filma, tko je snimio i tko je kontrolirao kvalitetu snimljenog filma. Isti podaci napisani su i na kartonskim kutijama, koje se čuvaju u pretincima metalnih ormara, i to tako da se kutije drže uspravno (užom stranom prema gore). Svaki arhiv ima svoj ormar, odnosno određeni broj pretinaca u ormaru. Redni broj filma teče od broja 1 pa na dalje za svaki arhiv posebno. Kako postoje unaprijed utvrđeni popisi građe za snimanje za svaki arhiv posebno, građa se snima redoslijedom navedenim u popisu. Posebno se vodi evidencija snimljenog materijala prema popisu, s naznakom broja filma i broja snimljenih jedinica. Na taj način filmovi snimljenog materijala mogu se vrlo lako i bez poteškoća pronaći. Upravo se gradi jedan centralni bunker (u blizini Freiburga) u kojem će se čuvati mikrofilmovi iz cijele SR Njemačke. Pretpostavlja se da će se tu presnimiti cjelokupni materijal na 16 mm traku, i to u rolama od 300 m, a čuvat će se u posebno zataljenim sanducima, tako da će biti praktički nepristupačan za bilo kakvu upotrebu. U tom bi se slučaju originalni negativi prvo vratili na mjesto gdje su snimljeni, tj. u centralne foto-laboratorije pokrajina, a onda bi se eventualno vratili arhivima imaocima originalne građe. Tako bi takvi negativi mogli služiti za izradu pozitiv-kopija za redovnu upotrebu. Obrazloženje da se paralelno ne izrađuju i pozitiv-kopije jest da je to preskupo budući da bi padalo na teret sredstava pokrajine, odnosno dotičnih arhiva. Radi sigurnosti snima se građa državnih arhiva, ali i drugih imalaca arhivske građe koja ne spada u nadležnost državnih arhiva, i to približno u odnosu 10 :90 u korist državnih arhiva. I ovo snimanje vrši se prema unaprijed utvrđenom programu i popisima. Na dva uređaja za snimanje, na kojima rade po dva radnika (koji rade isključivo taj posao!) snima se na godinu u prosjeku oko 1—1,1 milijuna snimaka. Rad je organiziran tako da u svakoj ekipi jedan radnik snima materijal neko određeno vrijeme, zatim se brine za razvijanje filma, kontrolu snimljenog filma i administraciju u vezi sa snimanjem. U međuvremenu snima drugi radnik. Izmjenjuju se približno svakih sat i po. Svaki radnik snima materijal određenog arhiva, a ne odreda, kako dođe pod ruku. Na taj način postiže se veća jednoobraznost snimljenog materijala, a lakše se mogu kontrolirati i eventualne nepravilnosti. Poseban problem predstavlja materijal gdje nije unaprijed izvršena folijacija ili paginacija, osobito kod neuvezanog materijala, a naročito kada se radi o dokumentima s većim ili manjim prilozima, odnosno većim ili 10 Josef Hemmerle, 10 Jahre Sicherheitsverfilmung. Rückblick, Ergebnisse, Aufgaben, »Der Archivar«, 24 (1971) 4, str. 357—377. 404
