ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 371
Najveći dio popisane građe nastao je u XVIII i XIX, a manji dio u XVI, XVII i XX stoljeću. No zabilježeno je dokumenata počevši od XIII stoljeća. Pored ovih rezultata valja kao rezultate akcije popisivanja navesti i otkrivanje nepoznate građe, upoznavanje imalaca s njihovim obavezama u odnosu na građu, pokretanje pitanja sređenosti, smještaja i sigurnosti građe, te upućivanje imalaca na mogućnost restauriranja i konzerviranja oštećene građe. Navedeni podaci nam pokazuju da je izvršen obiman posao i da sredstva i vrijeme nisu uzalud utrošeni. Međutim valja konstatirati da u poredbi s onim što nam još predstoji da učinimo na ovom poslu nismo odmakli daleko od početka. Neki od arhiva će u dogledno vrijeme završiti popisivanje građe u vanarhivskim ustanovama na svojemu području, ali ima arhivskih područja na kojima će ovi poslovi trajati još godinama. Ovo nam potvrđuju i iskustva koja smo do sada stekli u akciji popisivanja. Pokazalo se da ima još mnogo nepopisane građe, da imaoci, općenito uzevši, poklanjaju malo pažnje i brige građi, da je građa najčešće nesređena, nepopisana, a time i nepristupačna za korištenje, da ima dosta građe oštećene uslijed nepažljivog i nestručnog pohranjivanja i manipuliranja građom, te da građa često nije dovoljno osigurana od raznih oštećivanja i propadanja. Sve ovo nas upućuje na potrebu da popisivanje građe izvan arhiva što intenzivnije i brže nastavimo, kako bismo je što prije dovršili. Za popisivanje arhivske građe arhivi su ulagali vlastita sredstva, a republički fondovi su dodjeljivali dodatna sredstva. U 1967—1968. godini dodatna sredstva za ovu akciju dodjeljivali su Republički fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti i Republički savjet za naučni rad, a godine 1969—1970. dodijelio je samo Republički savjet za naučni rad. Ova sredstva, dodjeljivana kroz Četiri godine, a raspoređivana na sve arhive koji su sudjelovali u akciji, iznosila su ukupno 180.650 dinara. Ovim minimalnim sredstvima, dodavši i sredstva uložena od strane arhiva, nije bilo moguće izvršiti opsežniji posao, nego što je izvršen, pogotovo ako se uzme u obzir da se arhivska građa često nalazi u raznim mjestima, izvan sjedišta arhiva, kamo treba putovati i gdje treba boraviti. Republički fond za unapređivanje kulturnih djelatnosti je 1969. godine uskratio pomoć s obrazloženjem da popisivanje ove građe spada u osnovnu djelatnost arhiva, pa arhivi treba da troškove toga popisivanja plaćaju iz svojih redovnih sredstava. Istina je da je popisivanje građe u vanarhivskim ustanovama dio redovne djelatnosti arhivske službe, ali arhivi ne mogu iz svojih redovnih sredstava izdvojiti za ovu svrhu toliko da bi se popisivanje dovoljno ubrzalo i u dogledno vrijeme završilo. Osim toga arhivi ne raspolažu ni s dovoljno stručnih radnika koje bi na popisivanju građe mogli angažirati u tolikoj mjeri da bi popisivanje brže odmicalo i što prije bilo završeno. Zbog toga treba angažirati i vanjske suradnike, koje arhivi ne mogu plaćati iz svojih redovnih sredstava. Istina je da bi se na poslovima oko popisivanja građe morali angažirati i imaoci građe, jer ih na to obavezuje odredba iz člana 17. 371
