ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 369

i za počinitelje predviđaju kazne.

3 Povrat nezakonito odnesene građe teže je tražiti i postići bez pobližih podataka o građi, do kojih se dolazi evidentiranjem. Na početku akcije popisivanja 1967. godine na savjetovanju Društva arhivskih radnika Hrvatske u Osijeku dogovorno je prihvaćeno kako će se planirati i provoditi ova akcija, te kako će se organizirati i u tehničkom pogledu provoditi pojedini poslovi. Referat koji je o tomu na savjetovanju održan i prihvaćen objavljen je u »Arhivskom vjesniku« sv. 10, Zagreb 1967. Ova dugoročna akcija traje već šest godina. Prve četiri godine, 1967—1970. rad je bio intenzivniji i godišnje je više građe popisano, nego u razdoblju 1971—1972. godine. Glavni razlog tomu je bio nedostatak potrebnih financijskih sredstava, o čemu će još biti riječi. Izložit ćemo u osnovnim crtama tok i rezultate akcije u prve četiri godine (1967—1970). To ne možemo učiniti za 1971—1972. godinu, jer još ne raspolažemo potpunim i sređenim podacima. U 1967. godini sudjelovalo je u akciji popisivanja deset regionalnih arhiva i Arhiv Hrvatske. U godini 1968. u akciji je pored Arhiva Hrvatske sudjelovalo jedanaest regionalnih arhiva i Centar za zaštitu kulturne baštine Hvara u Hvaru, a u 1969. i 1970. godini Arhiv Hrvatske i osam regionalnih arhiva. U 1970. godini sudjelovao je i Centar za zaštitu kulturne baštine u Hvaru. Provođenje akcije planirao je i organizirao svaki arhiv na svojem području. Popisivanje su vršili sami arhivski radnici, a samo manji broj arhiva angažirao je i vanjske suradnike (Split, Pazin). Građa je popisivana na licu mjesta, kod imalaca, a mali broj imalaca dopuštao je prijenos građe u arhiv radi popisivanja i obrade. Izrađeni popisi razlikuju se po formi i donekle po kvaliteti. Većina arhiva se kod izrade popisa pridržavala forme dogovorene na početku akcije, dok je bilo slučajeva da je popis izrađivan u obliku zapisnika b pregledu registrature. Sadržaj građe je dosta dobro označavan i opisivan (negdje i preopširno), pa se po dobro označenom sadržaju, uzevši u obzir i razdoblje u kojemu je građa nastala, može građa približno valorizirati. U popisima se negdje navodi prilično detaljnih i opširnih podataka o stanju odnosno o oštećenosti pojedinih arhivalija, ma da je, radi uštede vremena, dovoljno oštećenost kratko označiti. Ima slučajeva da je kao naslov popisa građe stavljen samo tvorac građe, koji više ne postoji, a nije naznačen i njen današnji imalac, pa iz popisa nije vidljivo gdje se građa danas nalazi. Današnjeg imaoca treba na popisu također naznačiti. Općenito se može reći da će, unatoč razlika u izradi popisa, u daljoj obradi prikupljenih podataka biti moguće pretočiti ih u približno jednoobrazna informativna pomagala. Dostavljanje popisa građe informativnoj službi pri Arhivu Hrvatske je od nekih regionalnih arhiva dosta zakašnjavalo. Jednako je bilo i s * Vidi: S. Bačić, Savjetovanje javnih tužilaca u Šibeniku, Arhivski vjesnik, sv. 14, str. 319, Zagreb 1971. 24 Arhivski vjesnik 369