ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 322

tavi ja vojničko vodstvo, koje je po svojim nazorima i zahtjevima preraslo uske okvire vlastelinstva, i drugo, postoji velika razlika između saborskih odluka i njihova provođenja u život. Vojnik pobunjenik, koji u vladaru vidi svog budućeg gospodara, neće se boriti protiv dike i zato jer je to »ratna pomoć«. Od nje će, po svoj prilici, i on primati plaću. Treba je, prema tome, zadržati kao javno podavanje. I ako stubički podložnici potkraj 1571. ubijaju Tahove ljude koji su počeli ubirati diku, ne čine to zbog dike, nego zbog Taha. Na taj mu način otvoreno i,* dakako suviše grubo pokazuju da su protiv njega počeli borbu koju će završiti šest mjeseci kasnije, kad ih komorski upravitelj pušta u stubički kaštel. Pobunjeni se vojnik na Tahovu posjedu bori za Krajinu i vrlo dobro zna da je dika prvenstveno određena na njezino uzdržavanje. Osim toga, on, vojnik, i njegove kolege diku uopće ne plaćaju a kmetovi je moraju plaćati. Jer najzad, tko će i plaćati diku i voziti hranu za vojsku te raditi na krajiškim utvrdama ako ne kmet? I to je jedan od bitnih razloga zašto nema pobunjeničkih prijedloga da se dika i javni radovi ukinu. Međutim, sasvim je drugačije s tridesetinom ili, točnije, s mitnicom na vlastelinskom posjedu. Kmetu se može reći da će se svi zajedno boriti protiv mitnice, no čim se pružila prilika, vojničko je vodstvo pobunjenika što je brže moglo pretvorilo vlastelinski prihod u svoj! Sajmišna pristojba u Brdovcu i mitnica pod Susjedgradskom odmah se pretvaraju u rijetke izvore pobunjeničkih prihoda. I u tom jë pitanju vojnik prevario kmeta s istog vlastelinstva, koga je za sobom povukao u borbu. Međutim, jedan od razloga zbog kojega javni tereti u cijelosti nisu tako teški kako se na prvi pogled čini jest sporo isplaćivanje dike i izvršavanje javnih radova. Vladar i plemstvo se nadmudruju, jer plemstvo vara na porezu i hoće veće plaće, a vladar upravo obrnuto. I čim više obećaje, manje daje. Stoga mišljenje da su povećani javni tereti uoči bune 1572/73. mogli biti i jedan od uzroka otvorenog oružanog ustanka nije opravdano.

379 Štaviše, ni u slučaju crkvene desetine. Podrobnija ispitivanja uzroka koji u jesen 1567. dovode do otpora protiv crkvene desetine nesumnjivo ukazuju na to da susjedgradsko-stubički podložnik ustaje tada prije svega zato što ga je na to nagovorio komorski upravitelj Grdak. Tah je svojim pokušajem da desetinu pretvori u naturalni prihod poslužio kao dobar povod. Ali ostaje činjenica da su se kmetovi tada digli i protiv Grdaka i protiv Taha i da je prvi pokupio žitnu desetinu u naturi, a da je Tah morao s dikom isplatiti zakupninu kaptolu. Tako se u pobuni i oružanom ustanku 1572/73. zrcali na neki način javni život »ostataka«, u kojemu, kao i u buni, najodličnije mjesto zauzima upravo — vojnik. w

» Vidi: I. Kampuš, Javni tereti hrvatskih seljaka u razdoblju seljačke bune, Inst. za hrvatsku povijest, Radovi 5, Zagreb 1973, str. 79—91. 322