ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 320
kmetove, i zato svaljuje krivicu na Tahovu suprugu, koja je tobože uz desetinu oduzimala kmetovima i oranice! 373 To je još jedna Grdakova podvala, izrečena samo zato da bi sa sebe skinuo krivicu za »insurekciju« stubičkih kmetova. Optužujući Jelenu Zrinsku, zaboravlja da je na početku pisma napisao kako su se svi podložnici digli protiv nas, dakle i protiv njega, pa je ovaj dodatak o Jeleni bio suvišan. Pošto je skupio žitnu desetinu u naturi, Grdak odlazi a da prije toga nije predao Tahu njegov dio. 374 Odlazi u Požun da komori prijavi ponovne »smutnje i nasilja prema jadnim podložnicima«. 375 Ako Grdakove prijave o tobožnjem oružanom svladavanju »ustanka« čitamo odbivši iz njih očite denuncijacije, onda je jasno da Tah, doduše, dovodi štatenberške vojnike, ali samo zato da zaplaši stubičke podložnike. Jer osim što zatvara dvojicu sudaca, Tah navodno provaljuje u crkvu i ondje ranjava svega dvojicu staraca »za koje se sumnja da će ostati živi«! 376 I Grdak ga ne prijavljuje zato što mu je žao staraca, nego zato što je prezreo svojim postupkom vladara kao suvlasnika na stubičkom posjedu! 377 . Čini mi se zato da se na zbivanja u rujnu 1567. na susjedgradsko-stubičkom vlastelinstvu smije gledati kao na odraz borbe između Taha i Grdaka. Tah, doduše, nije sasvim »čist« u čitavu poslu. Njegov je »grijeh« u tome što je, protivno običaju, pokušao umjesto kaptola ubirati žitnu desetinu u naturi. Naravno da je pri tom imao, kako je to Adamček i konstatirao, na umu čistu dobit. Ali, za razliku od drugih slavonskih velikaša, koji su desetinski kaptolski prihod zadržavali za sebe, on je namjeravao, zauzvrat, povećati i desetinski zakup. Uvjerena^ sam da nije bilo Grdaka, koji je nagovorio kmetove da se dignu protiv Taha, on bi, poput druge vlastele, bez sumnje bez velikog otpora uspio u svojim namjerama. Zato, promatran u okvirima svog vremena, Tahov »crimen« nije osamljen, a otpor kmetova nije takav da bismo smjeli govoriti o buni! To što su neki stubički podložnici s oružjem prijetili pred vratima stubičkog kaštela i što su Tahovi vojnici zatim ranili dvojicu staraca, ne možemo nazvati bunom. Utoliko više što znamo da se Grdakovo nagovaranje kmetova protiv Taha njemu samom osvećuje, jer pogađa ne samo Taha nego i njega. 378 Zaključak: Čini mi se da je već ovaj letimičan prikaz političkog života omogućio da se jasnije razaberu oni okviri unutar kojih će se najzad odigravati i seljačka buna 1572/73. Turski pritisak i uspješna 373 »Vereor tarnen, quod insurectio colonorum Ztubycensium potissimum ex his mota est, quod praefata domina consors domini Francisci Tahi penes decimam ipsam terrasque arabiles dictorum colonorum per officiales suos octupare (! vjerojatno occupare) fecit.« 374 Zato je Tah, koji ne dobiva desetinski prihod sa stubičkog posjeda, ubrao od susjedgradskih podložnika diku i njome platio kaptolu svoj dio zakupnine, tj. 100 forinti. Vidi: Građa, str. 251. 3" Grada, str. 250—252. 376 Građa, str. 290. 377 »... sicque omnia tanquam totius dominu possessor in contemptum Sacrae Caesareae Regiaeque Maiestatis domini, domini mei clementissimi, pro voto suo minus juste et indebite agit.« 378 Najzad, ne treba smetnuti s uma ponovo i ulogu vladara u ovom desetinskom sporu, jer predstavnici kmetova bih su kod njega {Građa, str. 251), ali nisu ništa ishodili. Naprotiv, Maksimilijan II i ugarska komora prihvaćaju Tahov prijedlog i žitna se desetina na čitovom posjedu skuplja »in specie«. No, kako se Tahu opiru stubički podložnici, on zatvara golubovačkog i oroslavskog vesnika i suca, našto mu je potpuno onemogućeno skupljanje desetine na stubičkom dijelu posjeda. 320
