ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 314

Vrlo je karakteristično na koji se način raspravlja o javnim radovima uoči seljačke bune, tj. na saboru od 7. XII. 15 72.

347 Upada u oči da članovi sabora prepuštaju odluku o javnoj tlaci banovima i zato pristaju na vrlo velike obveze, ali »pro futuro«! Naime, oni će, kad ih viceban i plemićki suci pozovu, poslati pod Ivanić ili Koprivnicu — to su kraljevske utvrde — po svakom dimu 12 radnika (laboratores pédestres), po 6 greda i po 4 kola šiblja. Kako sami ne vjeruju da će ih banovi doista pozvati da utvrđuju tuđe utvrde, ne stvaraju ni odluku o tome kako će dugo trajati utvrđivanje. Treba, međutim, upozoriti na činjenicu koja pri ispitivanju uzroka koji su doveli do seljačke bune nije nevažna. Naime, u to vrijeme imaju neki slavonski velikaši pravo da sa svojim kmetovima utvrđuju vlastite krajiške utvrde! Ne čini nam se slučajnim da je to cesargradski posjed Erdeda, susjedgradsko-stubički Taha, Bužin Mati je i Šimuna Keglevića i ludbreški posjedi Turoca.

348 Kako se pobunjenici, koliko je danas poznato, ne tuže na vlastelu da ih primoravaju na utvrđivanje,

349 mogli bismo tu činjenicu protumačiti određenim nehajem vlastele prema takvim radovima uopće. Čini se kao da slavonski velikaš ne šalje svoje kmetove pod carske utvrde, ali se ne brine mnogo ni za svoje ruševne gradove. Tah po svoj prilici nije izuzetak. Jer on se u doba kad mu je vladar prepustio i Uršulinu polovicu posjeda naročito ističe u javnom • životu upravo velikim obećanjima na račun svojih kmetova. Tah jednom obećaje da će njegovi kmetovi dovesti do Ivanića 2.500 letava kako bi se mogao što brže popraviti krov na utvrdi. Nije baš vjerojatno da je to svoje obećanje i izvršio. Zato mislim da upravo u tom raskoraku između obećanja i izvršavanja obećanog posla treba tražiti uzroke zbog kojih se buntovnici 1572/73. ne bune i protiv javnih radova! Da je takva pretpostavka opravdana, pokazuje činjenica da je upravo u godinama bune javna tlaka narasla. No na saborske zaključke o javnoj tlaci treba, kao što je spomenuto, gledati s puno opreza. Jer »tihi rat« koji ban Draskovic vodi s dvorom odražava se i na tom polju. Čitave 1573. Draskovic ne nalazi potrebnim da pozove kmetove hrvatske i slavonske vlastele na utvrđivanje Ivanića i Koprivnice, i kad se 30. XII 1573. sastaje sabor u Zagrebu, ban predlaže nešto drugo. On »pro publico commodo et conseruatione ac permansione patria« predlaže »de novo erigere et edificare« Brest i Topusko,

350 dakle dvije utvrde koje su na njegovoj brizi, a ne vladareve krajiške utvrde. Sabor, doduše, odlaže banov prijedlog za kasnije, ali su i regnikole mnogo suzdržljiviji u određivanju javne tlake. Varaždinska i križevačka županija će poslati pod Koprivnicu svega po 1 odraslog radnika od svakog dima. Radnici su dužni doći s oružjem, oruđem i hranom za 6 dana jer će utvrđivati prijelaze na rijekama i u šumama.

351 Osim njih dužni su i plemići jednoselci od svakog dvora (a singula curia illo347 Acta comitialia, III, str. 361—362. 348 Acta comitialia, III, str. 361—362. Na spomenutom saboru se pretpostavlja ako «rebelles illi coloni Somzeđvarienses et Ztwbyczienses« budu htjeli utvrđivati Božjakovinu, neka idu onamo raditi zajedno s božjakovinskim podložnicima, a ako ne, neka ih se natjera na rad u Ivanić. Prema tome, članovi sabora nisu sigurni da susjedgradski i stubički koloni neće raditi na Tahovu posjedu u Božjakovini. _^

M9 Acta comitialia, III, str. 390. ~ 550 Acta comitialia, XII, str. 392. 331 Acta comitialia, III, str. 393. 314