ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 307
više nego dika vlastelinstva, pokazuje prijedlog Križevaca iz 1573. upućen ugarskoj komori i vladaru. 312 Građani predlažu da se i gradovi oporezuju poput vlastele po domovima (qui sese instar aliorum dominorum et nobilium bona per fumos posthac dicari petunt), Maksimilijan, ( koji je dobro shvatio zbog čega se takav prijedlog iznosi, odbija molbu tvrdnjom »quod locus ille semper pro civitate regia fuerit habitus, eademque preaerogativa, qua aliae civitates Sclavoniae usus sit«. Vladar, sasvim razumljivo, brani u ovom slučaju položaj slobodnog kraljevskog grada zbog svoje blagajne. Zato, promatramo li porezni teret kraljevskih gradova, koji su ujedno i najvažnija krajiška središta u Slavoniji, razabrat ćemo da su || građani opterećeni relativno velikim javnim tere- ^ tom, premda nam za konačan zaključak o tome još uvijek nedostaju izvorni podaci. c) Tridesetina (tricesima) Kako je trgovanje u srednjem vijeku vladarska povlastica koju može prenijeti i na druga lica, to su vladari znali svoje pravo -vrlo uspješno pretvarati u novac. S namjerom da zaštićuju domaće trgovce i trgovinu unutar vlastite zemlje, opterećivali bi posebnim porezom robu koja se uvozila ili, točnije, koju su uvozili strani trgovci. Ponekad su, naprotiv, prevelik izvoz sprečavali uvođenjem carine na izvoznu robu. Već su prvi Arpadovići, koliko je poznato, razvili u XII st. takav sistem oporezivanja koji za slabljenja njihove vlasti u XIII st. doživljava velike promjene, ali ipak ostaje kao sistem opterećivanja trgovačke robe. Tako \ se tricesima ili tridesetina, koja se u početku njihove vladavine pojavljuje doista kao izvozna i uvozna carina, pretvara u vlastelinski prihod, koji se pod raznim imenima ubire po čitavoj zemlji. U XIII i XIV st. različite mitnice, maltarine, pješačke i druge takse postaju nesnosan teret ne samo za trgovački promet hego ža promet uopće. Porezne reforme Mati je Korvina nisu u stanju zadržati i Jagelovići, i stoga se Habsburgovci u XVI st. muče kako bi riješili stare probleme oko tridesetine. Njima se također postavlja pitanje kako vratiti taj prihod u kraljevsku blagajnu i dokinuti mnogobrojne povlastice koje u tom pogledu uživa hrvatsko i slavonsko plemstvo. Ferdinand mora postupati vrlo oprezno jer Slavonija za života Ivana Zapolje ne stoji suviše čvrsto uz njega. Stoga nije slučajno da prve vijesti o kraljevoj tridesetim potječu iz Hrvatske. Već 1533. 313 tuži se hrvatsko plemstvo na »officiales vestre maiestatis«, koji s tridesetničkih postaja dolaze i na dnevne trgove i ondje oporezuju »miseros colonos«, i to bez obzira na to kakvu robu, domaću ili stranu, prodaju. Kmetovi tako ne mogu prodati na dnevnim trgovima »id quod de propria domo atque cultura habent«. Neka vladar zna da pri ubiranju tridesetine vlada ovaj običaj: tridesetina se plaća samo na robu koja se uvozi iz nekog drugog kraljevstva ili se u njega izvozi (vt saltern de hiis rebus, que ex alio regno inducerentur et que ad aliud educerentur, tricesimas soluere tenerentur). No regnikole su saznali i to da je knez Stjepan Blagaj ski zatražio od vladara dopuštenje da i on na svojim posjedima ubire tridesetinu, što je »in euidentissimam »« Acta comitialia, III, str. 372. Acta comitialia, I, str. 309. 307
