ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 298

htjelo raspavljati o tome kako je velika porezna jedinica, tj. što je porta ili dim (fumus). Budući da Maksimilijan zahtijeva od plemstva da kmetovi čitave sesije (coloni integre sessionis) plaćaju diku tako kako plaćaju census svojoj gospodi, ako imaju selište vrijedno 6 forinti ili više, jasno je da su ugarski i slavonski plemići i velikaši varali vladara pri diki, tako da su sesije, bez obzira na veličinu, prijavljivali kao male, manje od cijele sesije, dakle kao polovicu, četvrtinu ili još manji dio sesije, od kojih, razumljivo, nisu plaćali cijeli iznos dike. Vladar predlaže neka selišta ne procjenjuju i ne prijavljuju prema količini oranica jer je upravo zbog takvog sistema njegov porez gotovo nestao.

251 Zato na kraju zahtijeva da se pristupi novoj konumeraciji, dakle novom popisivanju podložnika prema načinu koji on predlaže.

252 Sabor doista ispunjuje vladarevu želju zaključivši »in primiš, ut fiat connumeratio a singulis integris portis colonorum«,

253 ali ni slavonskom ni ugarskom plemstvu nije teško donositi zaključke kad unaprijed znaju da ih neće provesti. Štaviše, taj sabor odobrava vladaru subsidij u vrlo velikoj visini od 2 1/2 forinta. Međutim, kad se nakon saborovanja prelazi na djelo, otpor je plemstva takav da ugarska komora predlaže da se i Nikola Zrinski uposli pri utjeravanju dike, budući da ban Petar Erded nema za taj posao potrebnu vlast (Nikola je tada vrhovni zapovjednik Ugarske).

254 I ugarska komora i vladar ustraju na zahtjevu da se dika ubire »de singulis portis seu integris colonorum sessionibus«, dakle da svako seljačko imanje, bez obzira na_ veličinu, bude »čitavo selište« ili 'porta. Spor vješto iskori

štavauj nekadašn

ji slavonski dikatori, prije svega podban Ambroz Gregorijanec, koji je bio dikator od 1553 do 1555. Od tada je ostao dužan 473 forinta i 1566. ih još uvijek nije platio.

255 Kako je još 1569. u popisu dužnika, očito uopće nije htio platiti »restancije«. Svakako je vrlo karakteristično da se među dužnicima za diku nalazi i njegov rođak, Uršulin zet Mihajlo Kerečen. koji je za diku iz 1559. ostao dužan vrlo veliku svotu, tj. 650 forinti.

256 Sve »restancije« dikatora od 1549. do 1559. iznose još 1568. 1441 forinti i 75 denara

257 i po svoj prilici se ni vladari ni njegova komora nisu nadali da će ih utjerati. Kad se upravo te godine banovi obraćaju vladaru s upozorenjem da se dikom banski vojnici jedva mogu uzdržavati 3 mjeseca, vladar saznaje od ugarske komore da se za čitavu 1566. ubralo u oba roka jedva 4167 forinti (2233 u zagrebačkoj i 1933 u varaždinskoj županiji), dok je taksa slavonskih gradova donijela jedva 1800 forinti.

258 Plemstvo ima za svoj otpor prema plaćanju dike i ispriku. Ono tvrdi da bi slavonski kmetovi zbog straha pred novom konumeracijom mogli napustiti njihova vlastelinstva.

259 Međutim, činovnici Nikole Zrin251 Naime, u vinogradarskim krajevima, kao što je na primjer Zagorje u onom dijelu u kojem se nalazi Susjedgrad i Stubica, glavno je bogatstvo podložnika u vinogradima, pa se na takvom vlastelinstvu vlasniku, dakako, isplatilo izračunavati selišta prema »starom običaju«, tj. prema količini »vanjskog selišta« (fundus extravillanus). u strukturi susjegradsko-stubičkog vlastelinstva vidi: J. Adamček, Susjedgradsko-stubičko vlastelinstvo, str. 142. i d. 252 Acta comitialia, ILI, str. 119—120. 253 Acta comitialia, IH, str. 121. 254 Acta comitialia, m, str. 138. « Acta comitialia, TU, str. 147. 256 Acta comitialia, III, str. 233. 257 Acta comitialia, III, str. 223. 25! Acta comitialia, III, str. 220. 255 Acta comitialia, III, str. 169. 298