ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 287
dove i sve koristi, (i to) bez kakva smetanja i suprotstavljanja«. 185 Nadalje, svaki kapetan ili vojvoda koji će služiti s 200 ljudi dobivat će godišnju plaću 50 rajnskih forinti, a od turskog plijena predavat će vladaru samo »gradove, varoši, kastrume, utvrde, kapetane i važne osobe«, dok preostali plijen ostaje njima. U slučaju da ratuju kao carski plaćenici, tada su dužni predati trećinu plijena. 180 Vladar će ih, ustreba li, od tog novca otkupljivati. Pokažu li se kao dobri i vrijedni vojnici, nagradit će ih još većim povlasticama. 187 Ova je povlastica vrlo zanimljiva jer, među ostalim, pokazuje kako se Ferdinand ne obvezuje da će u svakom slučaju uzimati uskoke u svoju službu kao plaćenike te ih stvarno na taj način postavlja u vrlo težak položaj. Jer prebjezi koje vladar ne uzme u svoju službu morat će živjeti ili od svojih posjeda ili će se snalaziti na drugi način, na primjer trgovinom. Da se upravo na taj način prehranjuje velik broj uskoka, svjedoči Ferdinandov privilegij iz 1548. koji je stvarno potvrda povlastica koje su i dotad uživali. Naime, Ferdinand nalaže banu Nikoli Zrinskom i svim drugim u Dalmaciji, Hrvatskoj i Slavoniji da ne smetaju njegove, tj. kraljevske uskoke, »quominus possint pro rebus et negotiis eorum expediendis ultro citroque per régna et dominia nostra proficisci«. Oni su mu vjerni i zato želi »vt Vskokos, fidèles nostros, ubilibet in ditione nostra habitantes, per régna, dominia et prouintias nostras ac loca nobis subiecta libère et sine aliquo impedimento, molestatione, retentione et perturbatione ultro citroque proficisci, versari et negotiari permittatis, vos ipsi et ab aliis, quibus imperandi potestatem habetis permitti faciatis«. Dogodi li se da koji uskok prebjegne k banu, neka ga odmah šalje Ivanu Lenkoviću, koji vrši čast i uskočkog kapetana. 188 I dok vladar vodi dalje pregovore zbog smještaja vlaha ili prebjega, njima često ne preostaje drugo nego da se prehranjuju pljačkom. To im utoliko lakše polazi za rukom što još uvijek nemaju nad sobom nikakvog zapovjednika. Novi pregovori između Ferdinanduvih ljudi i prebjega potječu iz 1538. Trojica vojvoda — Radoßoj, Pavko i Štipanj>Graf« — nude bihaćkom kapetanu Erazmu Turnu^da će sa svojih' 500 vojnika (guetter mannen) prijeći u Ferdinandovu službu. 189 Oni se nude i »velikom kapetanu Mikuli«, tj. Nikoli Jurišiću, i žele, kako pišu, služiti kršćanstvu i kralju za kojega su čuli da voli vitezove (das dein khunig ritterlich leut lieb hat). Mole, kao i dotadašnji vlasi, da im označi mjesta na koja bi sklonili svoje žene, djecu i stoku. 190 S istom se molbom obraća Nikoli Jurišiću i vojvoda Ivan Pejak, koji ima uz sebe 150 »gueter manner auf 185 »unaquaque familia, quae scilicet in una domo et sub uno tecto et super uno fundo habitaverit, debeat, possit atque valeat per viginti annorum spatium continue libère et sine aliqua censuum et affictuum quorumcumque solutione in dominus nostris et locis per dictum generalem capitaneum eisdem assignandis degere et fundos colère seu coli facere, fructusque et emolumenta quaecunque exinde percipere, omni impedimento et contradictione cessante. « i«* spomenici Krajine, I, str. 5—6. i 87 »Ut non solum hoc uno eis concesso priuilegio merito gaudeant, sed etiam majorem et ampliorem fauorem et gratiam tarn apud nos quam totam christianitatem inire possint.« » 88 Monumenta Habsburgica, III, str. 300—301. » 89 Monumenta Habsburgica, II, str. 387. 1M Monumenta Habsburgica, II, str. 380. 287
