ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)
Strana - 284
tada štajersko-kranjskom vrhovnom zapovjedniku, da su iz Turske došli neki vlasi koji bi htjeli prijeći (vt saltum facient), i to »mnogi ili pedesetorica«, i zato se pismeno obraćaju Kocijanu da im dade neka selišta kamo bi smjestili svoje obitelji. Ban mu predlaže neka ispuni njihovu molbu »quia valde boni milites sunt«. 162 Obraćajući se ponovo Kocijanu, ban Karlović mu šalje spomenute vlahe prebjege, moleći ga neka se za njih pobrine budući da »hi sunt principales milites et capitales inter Wlahos, qui multa damna fecerunt huic regno et Carinthie donec fuerunt inter Thurcis«. 163 Oni su ponovo prešli na kršćanstvo i što god su prije učinili zlo kršćanima, ispravit će boreći se sada protiv Turaka. Primi li ih Kocijan, i svi će ostali vlasi prijeći za njima »u kršćanstvo«. Uostalom, oni bi se mogli vrlo dobro upotrijebiti za učvršćivanje Krajine i tjeranje Turaka. Dakako, ban nema sredstava ni za svoje vojnike i zato šalje vlahe Kocijanu da ih smjesti i opskrbi. 164 Istoga se dana obraćaju Kocijanu i Bihaćani, koji ga mole neka se zauzme za turske vlahe koji su sa svim svojim stvarima prebjegli iz Srba, Unca i Glamoča (quod quidam Wolahy Turcorum, qui commorauerunt in Zerb et in Unacz et in Dlamoch exierunt cum familia sua, vnacum rebus, quas potuerunt unacum ipsis exportare), a vodi ih sin glamočkog vojvode Vladislava Stipkovića. On se uputio Kocijanu i vodi sa sobom »mnoge harambaše i vojnike« (et cum eodem plures harombasse et milites), i neka ga dobro primi jer će se još mnogi drugi turski vlasi povesti za njihovim primjerom i prijeći u kraljevsku službu. Mole ga neka ih iz svoje i kraljevske službe ne šalje u službu drugoj gospodi, »quia sine adiutorio regie maiestatis et vestre magnificencie nullo modo possunt esse et uiuere«. ies Ban Karlović daje ovoj skupini vlaha svoju pratnju i moli Kocijana da posreduje u zamjeni ili otkupu brata »glavnika« Vukmana, kojega Bihaćani drže u zarobljeništvu. 166 Kako su banovo pismo i preporuke Bihaćana pisani Kocijanu istog dana, odnose se po svoj prilici na iste prebjege ili uskoke, te na osnovi te činjenice smijemo stvoriti zaključak da veliku skupinu vlaha koji oko 1530. bježe na habsburški teritorij predvode glamočki vlasi, a da su se njima priključili i srpski i unački prebjezi. Međutim, ni Kocijan ne nalazi tako lako kraljevski posjed na koji bi mogao smjestiti ove odlične vojnike i njihove obitelji. On se obraća Ivanu Kobasicu, koji je za zasluge u Ferdinandovoj službi dobio još početkom 1530. kaštel Žumberak (castellum Sichilberg), 167 i moli ga da pomogne spomenutim vlasima. 168 A Kobasić ne nalazi bolje rješenje, već dodjeljuje spomenutim prebjezima posjed Tihočaj, koji tada pripada Petru Erdedu i dio je njegova jaskanskog vlastelinstva. One između vlaha koji su imali »familias et pecora« prima Kobasić u Žumberak, štaviše, pojedince koji nisu imali nikoga smješta u svoj kastrum, »quai y nullum omnino habent refugium«. Kobasić moli dalje Kocijana neka »« Monumenta Habsburgica, I, str. 411. »« Monumenta Habsburgica, I, str. 415. M* Monumenta Habsburgica, I, str. 415—41«. 145 Monumenta Habsburgica, I, str. 418—419. 144 Monumenta Habsburgica, I, str. 419. Iw Monumenta Habsburgica, I, str. 251. Današnji naziv za ovaj nekadašnji kastrum 1 utvrdu je Zužemberk. 144 Monumenta Habsburgica, I, str. 432—433. 284
