ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 262

votnu službu vladaru, ali čim se vidjelo da vladar ne izvršava obećanja, oni prijete, ostavljaju službu i mole novac koji su potrošili u njegovoj službi. Međutim, već se vrlo brzo nakon cetinskog izbora vidjelo da Ferdinand ne misli izvršiti obećanja jer s raspoloživim novcima i vojnicima radije spašava ugroženo prijestolje nego da se bori protiv Turaka. Obećane novce zamjenjuje proglas protiv Ivana Zapolje.

34 Razočarano zbog Ferdinandova nehaja, hrvatsko plemstvo sa sabora iz Cetina već 28. IV 1527.

35 daje svom poslaniku Tumpiću koji ide vladaru vrlo oštre upute. Neka Ferdinand, prije svega, zna da je on želio da postanu njegovi podanici; on je obećao da će ih ujediniti s ostalim svojim nasljednim zemljama (promittens nos coagregare erga alia sua régna hereditaria), da će držati vojsku i opskrbiti krajiške utvrde, a sve to nije učinio. Nekad je vladar isplaćivao za obranu hrvatskim zemljama 60.000 forinti, a pomoć su davali i papa i Venecija. Nijedan »jezik« se tako dugo ne bori protiv Turaka kao oni. Uostalom, »nouerit maiestas vestra, quod inveniri non potest, vt nullus dominus potencia mediante Croaciam occupasset, nisi post discessum nostri quondam vltimi regis Zwonymer dicti, felicis recordacionis, libero arbitrio se coadiunximus circa sacram coronam regni Hungarie, et post hoc, nunc, erga maiestatem vestram«. Ako pak misli da je dotad uzalud ulagao novac u obranu, onda je bar toliko mogao spoznati »quod nos fuimus bonus clipeus omnibus vicinis nostris«.

38 Pozvao ih je i turski car da mu se podlože obećavajući im povratak zemalja i oslobođenje od poreza, ali oni nisu prihvatili njegove uvjete. Isto, tj. da sklope mir s Turcima, traže od njih i Mlečani. Njihova je bijeda sada utoliko veća što su se zbog njega svi ostali koji su im dotad pomagali povukli. Zbog prestanka uvoza u Hrvatskoj je nečuvena glad i skupoća, tako da kmetovi sami bježe Turcima. U Bihaću ima samo 5 vojnika, a ostale utvrde su također neopskrbljene. Najzad, neka pošalje nekog svog dvorjanika da vidi njihovu bijedu. Međutim, ništa nije koristilo što su i tri godine zatim hrvatski velikaši i plemići upozoravali Ferdinanda da su oni »quam primi ipsi sacram maiestatem vestram pro ipsorum vero, indubitato et naturali domino ipsorum recognouerunt, elegerunt et assumpserunt, et tandem ab eo tempore hucusque eidem maiestati vestre fideliter et constanter seruierunt«,

37 kad se Ferdinand ne ustručava opravdavati svoj postupak potrebom na drifgoj strani, tj. borbom protiv Zapolje. U takvim prilikama neki velikaši pomišljaju na savez s Turcima, premda još uvijek ne napuštaju nadu da će Ferdinand ispuniti obećanje. Izgubivši odjednom strpljivost, oni 1535, svi zajedno, skupljeni u Topuskom, poručuju Ferdinandu neka im vrati »ispravu« (misle na ispravu o cetinskom izboru). »Quodsi autem maiestas vestra nos in vltimo periculo positos et pendentes omnino derelinquet, supplicamus maiestati vestre humillime, vt nobis literas nostras maiestati vestre medio comissariorum suorum predictorum per nos missas, reddere et restituere dignaretur; nos autem literas comissariorum ex parte maiestatis vestre nobis datas

... remit34 Acta comitialia, I, str. 83. 35 Acta comitialia, I, str. 98—103. 36 Acta comitialia, I, str. 99. 37 Acta comitialia, I, str. 208. 262