ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 258

za Ugarsku sklopljeno primirje, u Slavoniji se pustošenja nastavljaju. Ban se pokušao oprijeti Turcima u Zagorju, ali je poražen. »Miklouša Zrinskoga bana slovenskoga pod Konskim Turci razbiše i porobiše dosta.« Vrlo izduženu obrambenu liniju od Drave do Jadrana ne bi po svoj prilici mogle obraniti jače snage od onih kojima tada raspolažu ban "i krajiški kapetani. Zrinski brani kako može Pounje, a kapetan Wilden'stein Slavoniju, ali su njihovi napori uzaludni jer^do borbi s Turcima t uglavnom

. ne dolazi. Grad Moslavinu na primjér^îurci nalaze potpuno prazan jer su kaštelan i vojnici Petra Erdeda napustili utvrdu prije nego što se približila turska vojska. Premda Ferdinandovim poslanicima polazi za rukom da 19. VI 1547. sklope primirje na pet godina, koje će Ferdinanda stajati 30.000 dukata godišnjeg »dara«, ratne »operacije« ne prestaju. Vramec javlja da ù 1548. »zide Malkoč beg bosanski i ini begi robiše topusko, steničko i peransko ladanje i kruto popališe, četiri dni i četiri noći robeći i paleći«.

15 Kad se zbog Erdelja 1551. neprijateljstva ponovo nastavljaju, Turci počinju nova osvajanja u Slavoniji. Podravinu tada brani kapetan Luka Sekel, zapovjednik Koprivnice, Proda vica i Đurđevca, ali unatoč tome Turci osvajaju Viroviticu, spaljuju Grbonog i Prodavić (Virje). Uspješno ratuje u to doba jedino Petar Erded. »Gospodin Petar Erdödy požga i popali grad Gradiško i Veliku porobi i popleniti včini. Dober dobiček vitezove i junaci jaki, moćni i dobra serca odnesoše.« Izazvan Erdedovim uspjesima, Ulama-beg napušta Podravinu, dolazi pred biskupsku Čazmu i Dubravu te Keglevićevu Ustilonju i sve osvaja. Unatoč svim nastojanjima Ban Nikola mora gledati kako padaju gradovi »u srcu ove kraljevine« i zato preklinje za pomoć, ali bez uspjeha. Kako je čitava Slavonija prepuštena samo njemu i Luki Sekelu (Lenković je pošao u Senj), on nalazi jedva toliko snage da u Varaždinskom polju razbije tursku vojsku koja se vraćala s pljačke. Naime, najnovija osvajanja omogućila su Turcima stalne provale u »relikvije«. Stoga Zrinski predlaže Ferdinandu da se bar Čazma preotme Turcima. U to vrijeme i zagrebački kaptol, koji u Pokuplju ima nekoliko utvrda, pomišlja na vladarevu pomoć. Ban Nikola, koji se, kako piše svom dobrom prijatelju Tomi Nadaždu, osjeća kao da je »postavljen na paklenske muke«,

16 moli vladara da ga riješi banske časti. Ferdinand ne prihvaća njegovu ostavku, ali šalje Ungnada kao novog vrhovnog kapetana koji je otad trebao zapovijedati s 4200 vojnika. Ni novu Nikolinu ostavku 1554. vladar ne prihvaća, utoliko više što on zaustavlja Turke u Podravini. On najviše pridonosi da Turci već u prvoj navali 1556. nisu osvojili Siget. Opet o toj podsadi zapisuje i kratku vijest naš kroničar Vra-. • •mec: »Siget grad obsedoše veliku moćju Turci, ter ti ervati jako počeše ; 'se. Da dobri vitez i kapitan Marko Horvat, sile i jakosti turskoj obderža"^ ograda Sigeta.«

17 Uspješna obrana Sigeta dovodi u krajnjoj liniji do vrlo teških gubitaka u Hrvatskoj. Naime, 1556. pada Kostajnica, i suvremenici su već bili uvjereni da zbog pada Kostajnice »vsa horvacka zemlja opuste i slovenska«. Suvremenici su također tvrdili da »zdal je grada neki Nemec Lostohar ki je bil kapitan v gradu za peneze Turkom«. Nakon pada Kostajnice ostaju na Uni kao jedini braniči Bihać i Ripač s Ostrošcem, dok donjim tokom rijeke prolaze turske pljačkaške čete u Pokuplje 's N. dj., str. 59. 16 V. Klaić, Povjest Hrvata, V, str. 192. » A. Vramec, n. dj., str. 60. 258