ARHIVSKI VJESNIK 16. (ZAGREB, 1973.)

Strana - 159

UDK 930.25 (093.2) PRILOG POZNAVANJU GRADANA I PUČANA U SPLITU POČETKOM XVI STOLJEĆA , Danica Božić-Bužančić U bogato sačuvanom arhivu stare splitske općine među ostalom građom nalazi se sveščić umetnut u papirnate korice na kojima stoji naslov Descriptio civium et populorum civitatis Spalazi.

1 Sveščić je formata 23 X 32, ranije je bio prošiven, ali konac nije sačuvan. Pisan je poluhumanistikom. Oštećen je od vlage, a još više nagrizen od grizlica, tako da su dijelovi pojedinih riječi nečitki.

2 Sveščić je upotrebljavan, ali koliko smo mogli istražiti, nije objavljen.

3 Iz teksta zabilježenog na prvom listu iznad popisa vidi se da se radi o popisu građana i pučana starog i novog dijela grada Splita. Naime, god. 1507, u doba splitskog kneza i kapetana Pietra Maripiera,

4 zatražio je ser Grgo Su vica da se sastavi ovaj popis, a sastavio ga je Jakov Lombardus. U popisu je zabilježeno ukupno 368 lica, od toga u Novom gradu 195, a u Starom 173. Sva popisana lica su muškarci, a iz svega proizlazi da su to bili odrasli ljudi, njihovim obiteljima nema ni spomena. 1 Sveščić se čuva u dijelu tog fonda koji se nalazi u Historijskom arhivu u Zadru, pod inventarskim brojem 50 (pripremila: D. Božić-Bužančić, Inventar arhiva stare splitske općine, »Izvanredno izdanje Historijskog arhiva u Splitu«, 1969). 2 U prilogu donosimo cijeli tekst sveščića radi njegove vrijednosti. Slovo »u« koje u tekstu vrijedi za slovo »v« transliterirali smo u »v«. Mjesta koja su u tekstu nagrizena od grizlica i nije ih moguće pročitati označili smo točkicama i stavili uglate zagrade, a ona koja smo pokušali rekonstruirati označili smo oštrim zagradama. Mjesto koje je u tekstu ispunjeno točkicama umjesto slovima prepisali smo na isti način, ali bez zagrada i uz napomenu (sic). Sve kratice u tekstu smo razriješili i pisali ih bez zagrada, jedino kod onih za koje nismo bili sigurni, razriješeni dio stavili smo u okrugle zagrade. Imena, prezimena, nadimci i imena gradova pisana su u sveščiću neujednačeno, ali ipak najčešće malim početnim slovom, u prepisivanju stavljena su velika slova prema suvremenom pravopisu. Za pojedine riječi teško je odrediti da li znače nadimak ili neko zanimanje, koje iz dostupnih nam rječnika nismo mogli razjasniti. Osim toga, u starijim Ispravama često su imena gradova naznačena uz lična imena najprije kao naznaka porijekla, kasnije to može postati nadimak, i konačno prezime. Stoga je teško u svakom slučaju lučiti ime mjesta kao oznaku porijekla, od onoga koje je već postalo nadimak ili prezime. Jednako se u srednjem vijeku uz vlastito ime naznačavalo i ime oca, koje kasnije postaje prezime. Poteškoće stvaraju i prefiksi »đe«, odnosno »di«, koji su u ovom popisu prilično proizvoljno stavljeni, pa nije uvijek jasno da li su dio prezimena ili označavaju pripadnost. Mi smo ih, držeći se bibliotekarskih pravila, stavljali iza prezimena. 3 Tako je ovaj sveščić iskorišten u članku C. Fiskovića, Umjetnički obrt XV—XVI stoljeća u Splitu, »Zbornik Marka Marulića«, Zagreb 1950, str. 127—164. * Pietro Maripiero bio je knez i kapetan SpUta od 31. IV 1507. do 30. XI 1509, kada je dužnost preuzeo Giacomo Leoni (G. Novak, Povijest Splita, 11, str. 214). 159