ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 82

XXV Častni moj Gospodine i plemenita moja mladeži! Hvala Vam iz svega srdca na miloj uspomeni i na srdačnoj čestitki. I ja Vama čestitam iz svega srdca i božične svetke i nastajuću novu godinu. Bog Vas obilno blagoslovio, svakom svojom svetom milošću obdario. Ja se za Vas uvijek Bogu molim i Vašoj se ljubavi, uspomeni, molitvi preporučujem. 31. decembar 1898. Vaš do vieka J. J. Strossmayer Biskup Prijevod pisma J. J. Strossmayera što ga je uputio dominikanskim kleri­cima na latinskom jeziku 8. ožujka 1898. Premili sinovi u Isusu Kristu! Na plemenitim željama koje ste mi izrazili prigodom moje jubilarne sve­čanosti, koju sam nedavno proslavio, najnježnije Vam od sveg srca zahva­ljujem. Bog vas obilno blagoslovio i uvijek vas svakim darom svojih milosti i radosti obasipao! Na ovom svijetu nema ništa uzvišenije, ništa veličanstveni je, ništa božanstveni je, ništa korisnije od svećenika. Svećenik u strogom smislu vrši na ovom svijetu poziv, pravo i službu Isusa Krista, ne samo poučavajući riječju i djelom božansku i spasonosnu nauku nego i obnavljajući svagdano presvetu tajnu križa i smrti Gospodnje, to vječno i neiscrpljivo vrelo našega spasa, našega posvećenja te našega sudioništva u božanskoj naravi i našem božanskom predodređenju. Upravo zato život pobožnog i učenog svećenika treba da bude prava slika i prilika života Gospodina našeg Isusa Krista. 0 presretnog li svećenika koji u ovakvim svečanostima može reći o sebi što je nekoć sv. Pavao. apostol o sebi rekao: slijedite mene kao što i ja slijedim Krista Gospodina. Svećenik, brinući se za vječno dobro sebi povjerenih duša, ujedno se mora brinuti i za vremenitu sreću i blagostanje. Ovo je dvoje inti­mno i nerazdruživo sjedinjeno s tajnom presvetoga križa i smrti Gospodnje. Krist je Gospodin otkupio rod smrtnika na žrtveniku križa i obnavljajući ovu tajnu na našim žrtvenicima sjedinio jedan i drugi spas i sreću, vječnu 1 vremenitu; pa i o ovome vrijedi ona: što jè Bog združio, čovjek neka ne raz­dijeli. Moramo se, dakle, brinuti za vječni spas povjerenog nam naroda, ali ne zaboravimo nipošto njegov vremeniti spas, tj. brinimo se za njegovu slo­bodu, njegovu prosvjetu, njegovu snagu^ njegovu slavu i za njegovu trajnu sreću, dakako bez ikakve nepravde trećemu. Iznova vam zahvaljujem i udjeljujem svoj blagoslov te se opet i opet preporučujem plemenitom sjećanju i pobožnim molitvama. Odani Vam: Josip Juraj v.r. 8. ožujka 1898. Biskup 82

Next

/
Oldalképek
Tartalom