ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 7
O »KNJIZI STATUTA GRADA DUBROVNIKA« IZ GOD. 1272. (Uz 700-godišnjicu dubrovačke statutarne kodifikacije) Bernard Stulli < Kad je riječ o ovako značajnom događaju u životu dubrovačke srednjovjekovne komune kao što je njena statutarna kodifikacija iz god. 1272, potrebno je nešto bar sumarno reći, ponajprije, o općim prilikama u jadranskom i uopće mediteranskom svijetu tijekom XII i XIII st, u kojima se odvija razvitak Dubrovnika. Nesumnjivo je naj bitni ja i najznačajnija karakteristika toga razdoblja na Mediteranu: ono moćno oživljavanje i stalno sve intenzivnije jačanje pomorske trgovine na relaciji Levant —Zapadna Evropa. To je proces koji je u stalnom usponu od 12. sve tamo do potkraj 16. stoljeća. Bilo je to novo veliko razdoblje prosperiteta mediteranske trgovine, koje je omogućilo silan procvat niza južnoevropskih mediteranskih gradova. U takvom je razvitku i jadranski zaljev Mediterana potvrdio ponovno svoju posebnu ulogu i mjesto. Uvukavši se najdublje u kopno na jugu Evrope, bio je prirodno najpogodniji put u njenu unutrašnjost. Pokazalo se to već i u razdoblju antike, pa je moralo doći ponovno do izražaja i u ovom srednjovjekovnom vremenu, za trgovačke tokove koji moraju da traže najkraći put. U tom pak jadranskom bazenu imala je baš naša istočno-jadranska obala izuzetno mjesto i važnost. Razvedenost i sveukupne maritimne osobine te obale, pogotovo u usporedbi sa suprotnom — zapadnom jadranskom obalom, činili su je, naime, od najstarijih vremena pa sve tamo do kraja epohe velikih jedrenjaka potkraj 19. st, ustvari jedino mogućim jadranskim plovnim trgovačkim putem, kojim se moglo stići u vrh jadranskog zaljeva, tj. najbliže evropskim trgovačkim središtima kojima je bila namijenjena trgovačka roba s Levanta. To je naravno pogodovalo ne samo Veneciji kao glavnom pomorsko-trgovačkom emporiju u vrhu jadranskog bazena, već je i pružilo pomorskim gradovima na istočno-jadranskoj obali velike šanse za njihov razvitak. Tim više, što su ovi gradovi imali u svom zaleđu široko tržište na balkanskom i podunavskom području. Spomenuti gradovi su u priličnoj mjeri i iskoristili te šanse, a pogotovo ih je iskoristio baš — Dubrovnik. Njegov je gospodarski i opći potencijal stalno i dinamično jačao, da bi kroz 15, 16. i 17. stoljeće postao nesumnjivo, u svakom pogledu (gospodarski, kulturno i 7
