ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 56

što ga je napisao kotorski notar Trifun Petrov. Punomoć je u prvih pet redaka oštećena taninom i jedva čitljiva. Uništeni tekst može se rekonstruirati s pomoću prijepisa dubrovačkog kancelara. Dok. br. 22. Dubrovački svećenik Petar, sin Bonakursov, daje 2. veljače 1284. svojoj sestri Beli neke vinograde na otoku Lopudu, vlasništvo crkve sv. Andrije iz grada, da ih posjeduje za njegova života. Isprava je važna utoliko što saznajemo da je pored samostana sv. Andrije de Pelago i drugih crkava posjede na Lopudu imala i crkva sv. Andrije iz Dubrovnika. Dok. br. 23. Sudski poziv od 12. ožujka 1284. suknaru Pačomilu da vrati dug kreditorima za mjesec dana s obzirom na činjenicu da je davno prekoračio rok namire. Poziv je datiran »die XII marcii, indictione XII«. zato ga stavljamo u 1284. godinu, koju obuhvaća ta indikcija. Dok. br. 24 — 26. Fragmenti bilježaka notara Tomazina de Savere. Zanimljivi su utoliko što upotpunjuju sliku imovnog stanja dubrovačkih pučana. Datirani su vremenom djelovanja Tomazina kao kancelara u Dubrovniku 1278—1286. Dok. br. 27. i 28. Dubrovčani su oskudijevali žitom. Nabavljali su ga gotovo odasvud, a osobito iz južne Italije. Apulija je, naime, u srednjem vijeku bila evropsko tržište žitom. Godine 1254. dubrovačka vlada dopušta nekim svojim građanima da smiju dovesti iz Apulije u Dubrovnik žita koliko god hoće. Ako se ukaže potreba, smiju se čak nabaviti u Vigiiiji dvije lađe za dovoz žita.

4 God 1279. napuljski kralj Karlo I pristaje da se u Dubrovniku iskrca 100 salma žita, opet iz Apulije.

5 Dana 7. lipnja 1283. na molbu dubrovačkog nadbiskupa Bonaventure kralj Karlo je odobrio izvoz 300 salma žita u Dubrovnik.

6 Nastale su međutim, neke poteškoće, o kojima se govori u dok. br. 27, koji objavljujemo. Kad je trebalo provesti u djelo dopuštenje za izvoz žita u Dubrovnik, odgovorni kraljev službenik udaljen je iz službe, prije nego je primio naredbu o izvozu. Kralj je morao 20. srpnja uputiti novu naredbu, pri čemu je ponovio u cijelosti onu od 7. lipnja 1283. (koju je objavio Smičiklas). Ali ni ta naredba nije stigla službeniku, jer je on u međuvremenu umro. Kralj izdaje o istoj stvari još jednu naredbu 15. ožujka 1284. drugom preživjelom službeniku da je izvrši. O tom predmetu izdana je još tijekom 1284. godine još jedna isprava. Konačno, o čitavom tom postupku izdaje se isprava 1. veljače 1287, u kojoj je sve to ispričano. Jednu verziju te isprave objavio je Smičiklas.

7 O tom uvozu 300 salma žita, koje je 15. travnja 1284. ukrcano u Bariju, a 22. travnja 1284. iskrcano u Dubrovniku, obaviještene su lučke vlasti u Bariju (dok. br. 28). Pored dok. br 27. postoji u arhivu i njegova kopija, u kojoj su nebitne varijante. Zato objavljujemo samo original. Dok. br. 29. Mlečanin Ivo Doto opunomoćuje 17. ožujka 1288. svoje sugrađane Marina Trevisana i Jakoba Bocca, administratore Mlečanina Tome Amica u Dubrovniku, da utjeraju od dubrovačke općine 12 libara mletačkih velikih dinara (libras denariorum venetorum grossorum duodecim) i 4 solda velikih dinara (soldos quatuor denariorum grossorum). 1 SCD IV. 561—562. 5 SCD VI, 309. 6 SCD VI, 433—434. 7 SCD VI, 576—578. 56