ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 304

— Sadrži li časopis bibliografiju ili pregled novoizašle literature na svom naučnom području? S tim u vezi: da li su naslovi prikazanih članaka navedeni i na njihovu originalnom jeziku? — Sadrži li časopis i kratka originalna saopćenja (npr. o radu pojedinih učenjaka), izvještaje s kongresa, prijevode, novosti o patentima i disertacijama? Zatim se predlaže unifikacija formata časopisa. Kratice u časopisima moraju biti poznate cijeloj međunarodnoj publici. Proizvođače i korisnike informacije treba školovati da se počnu pridržavati iznesenih preporuka. Mnogi učenjaci i instituti ne znaju što početi s bibliografijama ili bibliografskim karticama, mikrofilmovima i raznim popisima koji im svakodnevno stižu. Kod mnogih ustanova ne funkcionira zbirka separata (posebnih otisaka), koja je najdirektniji i najbrži izvor informacije. Dr Helmut Heinze piše o kvantitativnoj analizi optimalnih uvjeta za informiranje iz stručne literature u većim poduzećima. Daje formule za količinu tekuće stručne literature koja dolazi u poduzeće i koju stručnjaci moraju proučiti, te za vrijeme i energiju (= novac) potrebnu za to proučavanje. Efikasnije je, ako je u poduzeću više stručnjaka, da literaturu obrađuje dokumentalist, a ne svaki inžinjer, ekonomist itd. posebno. Teoretski bi jedan dokumentalist morao uslužiti saznanjima iz novopristigle literature 150 stručnjaka. Efikasnije je primati dobre i potpune bibliografije nego ih sam izrađivati. God. 1968. Teoretski članci: pojam »tehnercije« = vrijeme od nekog pronalaska od njegove praktične upotrebe; smišljenim sistemom informacija mora se svesti na minimum. Dr G. Stoltenberg, ministar za znanstvena istraživanja u vladi SR Njemačke, pod naslovom Dokumentacija — ključ za iskorištavanje naučnih rezultata iznosi ove postulate: 1) raznorazne informacijske sisteme i biblioteke treba ujediniti u nacionalni sistem informacije i komunikacije; 2) pojačati teoretska i praktična istraživanja radi primjene automatizirane dokumentacije, strojnog prevođenja i elektronske opreme u naučnim bibliotekama; usavršiti tehniku umnog rada i komunikacije; (Napomena: u našoj praksi imamo primjer da je Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu zahtijevao da se u projektu nove zgrade Nacionalne i sveučilišne biblioteke posveti mnogo više pažnje automatizaciji poslovanja); 3) planski i efikasno školovati informatologe i dokumentaliste; 4) razvijati međunarodnu suradnju na razini istraživanja, metodike i tehnike dokumentacije; 5) redovno izvještavati o istraživačkim i razvojnim radovima. Dokumentacijski centri treba da budu uz naučne i tehničke ustanove da se ne prekida kontakt između istraživanja i dokumentacije. Za veća naučna područja uređuju se centralne dokumentacijske ustanove. Dr Harold Borko piše: Što je to informatologija? Odgovor na to pitanje jest: Nauka koja proučava osobine i ponašanje informacije; snage koje vladaju tokom informacije; sredstva za preradu informacije. Informatologijom se dolazi do najboljih načina za rasprostranjivanje dostignuća svih ostalih nauka.* (Referalni centar Sveučilišta u Zagrebu izdaje časopis »Informatologia Yugoslavica«, op. rec.) Dr H.-W. Schober i G. Wersig raspravljaju o odnosu informatologije i dokumentacijske znanosti (njem. Dokumentationswissenschaft). Kompleks * Ili »informaciona nauka«, v. Lj. Dulović, Terminologija u oblasti informacione nauke, »Informatika« (Beograd), 1. sveska 1971, separat 97. 304