ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 286

Tekstu ne bi bio nužan komentar. Potrebno je najprije istražiti agrarne odnose u Astareji, jer su oni izrazito dubrovački u odnosu na Pelješac, Konavle, Primorje, Lastovo itd. koja su područja naknadno pripala Dubrovniku. Tu misao prihvaća i N. Kl. Prikazujući sadržaj Rollerove knjige zadržava se na stranicama koje se odnose na Astareju i Otoke. »Agrarni odnosi na preostalom dubrovačkom području nisu za nas više zanimljivi, jer je to teritorij koji je kasnije priključen općini i, na kojem su odnosi uglavnom baštinjeni ili su nastajali iznova pod utjecajem zatečenih prilika na nekadašnjem slavenskom području« (243). Ne zamjeram joj što je »zaboravila« spomenuti moje obrazloženje. Vidjet ćemo zašto je to učinila. Uspoređujući podatke i dobivene rezultate o agrarno-proizvodnim odnosima u dubrovačkoj Astareji sa podacima iz ostalih područja i gradova Dalmacije našao sam da Dubrovnik nije nešto posebno, izuzetno, da i u njima postoji zakup bilo novčani bilo naturalni, i kmetstvo kao i u Dubrovniku, konkretno njegovoj Astareji. Zbog toga sam napisao: »Takvi agrarno-proizvodni kmetski odnosi ne predstavljaju neku osobitu dubrovačku posebnost. U Zadru su se npr. slično razvijali kmetski odnosi. Zemljovlasnik je običavao dati još 25. VII. 1289. jedan ždrijeb »unam sortem« na vlastitu obradu obrađivaču, i »in adjutorium ad faciendum domum

... libras IUI paruorum«. (U bilješci napominjem da to nije tipičan kmetski ugovor.) Kasnije, tek u XV stoljeću određene su obaveze obrađivača, od kojih je svakako najvažnija, pored obaveznog useljenja u kuću, da će besplatno raditi na zgonu (tj. zemlji koju vlasnik obrađuje u vlastitoj režiji) i davati,honorancije. To je zapravo kmetstvo. Zadarski kmet mogao je biti polovnik kod drugog, nije bio vezan uz zemlju i nije potpadao pod jurisdikciju zemljovlasnika, slično kao u Dubrovniku. Prema novigradskom zakonu (Kodificiran 1551) gospodar je bio dužan pomoći sagraditi kuću kmetu, dati mu pola gonjaja zemlje za vrt. Kmet je obrađivao zgon, vinograd, pomagao kod žetve, vina, sijena, počasti za Božić, poklade, Uskrs. I ovdje su bitne oznake za kmeta, kao i u Dubrovniku: kmet dobiva zemlju za kuću i vrt, za uzvrat obrađuje zemlju gospodara i daje počasti. Ali nije tako samo kod nas u Dalmaciji. Slično je i u nekim gradovima Italije. U Firenzi npr. neposredni obrađivač zemlje, koji dobije kuću i vrt daje gospodaru rad i počasti« (ZČ 81—82). • N. Kl. upozorava da »čitav niz domaćih i stranih autora radi na društvenim i gospodarskim problemima drugih dalmatinskih gradova, prije svega Splita i Trogira, a zatim i Zadra, tako da uopće ne dodiruje dubrovačke izvore i, posve razumljivo, dubrovačke probleme. Zbog nedovoljnog pregleda cjelovitog razvitka historičari i pravnici koji se bave spomenutom grupom gradova također stječu dojam da su se na području dubrovačke općine drugačije razvijali agrarni i društveni odnosi nego u drugim dalmatinskim gradovima« (237). Dovde je naoko sve jednostavno. Ali treba ići korak dalje i priznati da je J. Lučić već davno upozoravao da su agrarno-proizvodni odnosi u Dubrovniku slični sa onim u Zadru i Novigradu i općenito u Dalmaciji uz stanovito nijansiranje. N. Kl. će jednostavno, jer ne može, a treba je razumjeti i shvatiti, podnijeti da je J. L. barem nešto točno napisao, tako 286