ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 284

Dobio je i komad zemlje za kućicu i vrt. Za uzvrat morao je Radich besplatno raditi 12 radnih dana i dati dva poklona ... Neposredni obrađivači u oba slučaja primaju komad zemlje za kuću i okućnicu, a za uzvrat moraju raditi besplatno 12 radnih dana po volji zemljovlasnika, svakako na carini. Slijedeći primjeri su još izrazitiji. »Mathe de Ribica

... duos soldos vinee et terre mee ... in Losica 10. I. 1355. locaui in perpetuum

...« Obrađivači dobivaju svaki po solad zemlje, ali moraju besplatno raditi 8 sedmica (tj. 48 dana ne računajući nedjelje) svake godine vinograde zemljovlasnika i davati mu godišnje 2 dara. Situacija se u odnosu između obrađivača i zemljovlasnika i ovdje bitno mijenja. Obrađivači zemlje nisu polovnici, nisu nadničari — oni su besplatna radna snaga na carini u jednom vremenskom razdoblju. Drugi slučaj. Isti »Mathias de Ribica 7. II. 1357. sex soldos de terra mea in Losica ... locaui ... Rachi

... inquartam generationem

...« U ovom se ugovoru izričito kaže da obrađivač zemlje dobiva solad zemlje za vrt i kućicu, za uzvrat mora raditi 2 sedmice. Prema dubrovačkom pravu seljak, koji stanuje u kući gospodara i na njegovom imanju i uživa vrt, a za uzvrat mora raditi na carini, zove se kmet. U ovim slučajevima imamo te elemente: seljak dobiva zemlju za kuću i vrt, a zato mora davati poklon i raditi besplatno na carini

... Stari proizvodno-agrarni odnosi na pojedinim imanjima popustili su prije (npr. kod roda Ribica u Lozici i roda Sorgo na Lopudu i Koločepu), na nekim kasnije« (ZČ 77—78, 80). Tekst N. Kl.: »Lučić je donoseći tobožnje dokumente o »počecima kmetstva« propustio da kaže da su to svega tri dokumenta koja u roku od 27 godina naručuje kod notara ista porodica Ribica. Lučić nije donio ni jedan drugi dokument kojim bi pokazao da su i drugi vlasnici vinograda i zemalja davali svojim težacima zemlje i došli na taj način do besplatne radne snage« (269—270). Kako se može tvrditi da ne donosim druge dokumente, npr. sa posjeda roda Sorgo koji se nalaze na Lopudu i Kalamoti? Očito je da je nešto drugo po srijedi. Navedimo dalje primjere. Moj tekst: »Zemlja koju su zemljo vlasnici obrađivali u vlastitoj režiji zvala se »carina«, »zarina«. Bila je »antiquitus de carina« i nije se davala ad medietatem« (ZČ 68). Da potkrijepim te svoje tvrdnje pozivam se na Monumenta ragusina, Libri reformationum II, 292; — III, 37, 39, i na Ivellia, str. 11. Običaj je kad se pišu znanstvene rasprave da se ne donosi tekst koji je već objavljen i zato dostupan svakome tko se želi osvjedočiti o točnosti onoga što se piše. Tako sam i ja postupio. Nisam mogao pretpostaviti da će netko nijekati moje navode, a da prije toga nije prekontrolirao bilješku, odnosno knjigu na koju se pozivam. Isto tako nisam mogao pretpostaviti da će se netko usuditi pisati o agrarnim odnosima u Dubrovniku, a da nije prošao izvore, da uopće ne zna što u njima piše, kako je to slučaj s N. Kl. Da ne bude opet zabune donosim odgovarajuće tekstove iz Monumenta ragusina. »16. VI. 1360. In Maiori cpnsilio ... Item de dando arbitrium domino rectori et parvo consilio posse incidere cartas factas per dominum abbatem Nicolaum Crome villanis de Zoncheto de terris, que vocantur Zarina, et quod ille terre reducantur ad pristinum statum. Et similiter angarie quas ipsi villani facere tenebantur eidem abbati, reducantur ad pristinum 284