ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 262

pripadala, ili nadležnog organa koji je izvršio likvidaciju, odnosno preuzeo funkcije ukinutog organa, ustanove, organizacije. Isto tako može direktor prema potrebi angažirati kao člana komisije ili konzultirati naučnog ili stručnog radnika s područja na kojemu je nastala registraturna građa. 2. Komisija za odabiranje i izlučivanje izrađuje i dostavlja direktoru plan odabiranja i izlučivanja. Plan treba da sadrži: a) podatke o tvorcu građe, njegov historijat, odnosno promjene naziva, promjene njegove organizacije i strukture, te promjene u načinu vođenja administracije, b) podatke o sistemu registrature i načinu arhiviranja, razdoblje iz kojega građa potječe, te da li će se odabiranje i izlučivanje vršiti iz kompletne registraturne cjeline ili iz njenog dijela, c) podatke o stanju građe u pogledu sređenosti i očuvanosti, d) koji se dijelovi predviđaju za čuvanje, a što će se izlučiti, s obrazloženjem zašto se izlučuje,e) kakav se tehnički postupak predviđa pri odabiranju i izlučivanju. Ovakav plan potreban je za pravilno izvršenje definitivnog odabiranja i izlučivanja kakvo se vrši u arhivu, za razliku od prethodnih, grubih izlučivanja koja se, u pravilu, vrše u registraturama. 3. Po odobrenju plana od strane direktora, ili od strane odgovarajućeg stručnog organa u arhivu, pristupa se odabiranju i izlučivanju. Komisija vodi zapisnik o svojemu radu. Zapisnik sadrži popis građe što je komisija predlaže za izlučivanje i obrazloženje toga prijedloga. 4. Po primitku zapisnika s obrazloženim prijedlogom komisije direktor arhiVa utvrđuje da li je odabiranje i izlučivanje izvršeno pravilno, u skladu s propisima i interesima nauke, pa izdaje nalog da se za izlučenje predložena građa preda u industrijsku preradu, ili zapisnik vraća komisiji s primjedbom što je još, prije uništenja građe, potrebno učiniti. O načinu uništavanja izlučene građe zadržale bi se odredbe sadržane u Uputstvu iz 1952 .godine s nadopunom: Ako izlučena građa sadrži podatke kojih bi objavljivanje moglo povrijediti javni interes ili interes pojedinih građana tada će imalac građe, odnosno direktor arhiva, u sporazumu s komisijom koja je vršila izlučivanje, odrediti prikladan način uništenja izlučene građe. Uputstvo iz 1952. godine navodi vrste registraturne građe koja se može kao bezvrijedna uništiti. To je najmanje vrijedna građa o kojoj ni arhivski radnici, ni radnici operative neće doći u dilemu mogu li je uništiti ili ne. Takva lista građe bila je od vrlo male pomoći i koristi u postupcima izlučivanja. Svi poslije izrađeni nacrti ovakvog uputstva sadržavali su također popise građe i to one koja se može uništiti, s naznakom rokova čuvanja, i one koja je za trajno čuvanje. Međutim i ovi popisi (liste) navodili su građu primjerice, odnosno onu građu koja se najčešće javlja u registraturama, ne iscrpljujući ni približno vrste građe za uništenje, kao ni one za čuvanje. Godine 1968. donio je Arhivski savjet Jugoslavije Načela o odabiranju arhivske građe iz registraturnog materijala. Prema tim načelima izlučivanje dijelova registraturne građe kojoj je prestala važnost za tekući 262