ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 256
br. 12—1950). Slijedećih godina razvija se i jača arhivska služba, a uporedo se upotpunjuje i proširuje arhivsko zakonodavstvo, što sve pridonosi tehničkoj i pravnoj zaštiti registraturne i arhivske građe. Tako se početkom šezdesetih godina donose republički arhivski zakoni, pa i u NR Hrvatskoj Zakon o zaštiti arhivske građe i arhivima (Narodne novine NRH, br. 41—1962). Već godine 1965. stupio je na snagu prečišćeni tekst toga zakona (Narodne novine SRH, br. 31—1965) u koga su ušle neke izmjene i dopune, a prvenstveno one što su ih nalagale ustavne promjene i Opći zakon o arhivskoj građi (SI. list SFRJ br. 48—1964). Općim zakonom o državnim arhivima iz 1950. godine bilo je predviđeno donošenje nekoliko provedbenih propisa toga zakona. Od tih propisa donesen je samo jedan, i to Upustvo o prikupljanju, čuvanju i povremenom škartiranju arhivskog materijala (Službeni list FNRJ, br. 8—1952). Opće je poznata činjenica da je propis o odabiranju i izlučivanju registraturne građe najvažniji od svih provedbenih propisa arhivskog zakona. Ne ćemo pretjerati ako kažemo da taj propis ima težinu samoga zakona. Od toga propisa se očekuje da njime bude što bolje reguliran najodgovorniji i najosjetljiviji rad u arhivskoj službi: donošenje odluke o tomu što se od originalne, unikatne registraturne građe može nepovratno kao bezvrijedno uništiti i to na svim područjima društvenog života gdje ta građa nastaje. Zbog toga je i izrada ovog propisa teška i komplicirana. Uputstvom iz 1952. godine nije uspjelo potpunije i na duže vrijeme, riješiti složenu problematiku odabiranja i izlučivanja. Na odredbe toga uputstva bilo je odmah primjedaba nekih arhivskih stručnjaka (tada još relativno malobrojnih kod nas), ali je ono kao prvo i jedino te vrste bilo prihvaćeno i u praksi primjenjivano. Primjenjuje se i danas, poslije 20 godina, mada je njegova obaveznost prestala, i to u onim republikama koje još nisu donijele novi republički propis o odabiranju i izlučivanju. Našim republičkim Zakonom o zaštiti arhivske građe i arhivima (arhivski zakon) također je predviđeno donošenje šest provedbenih propisa. Doneseno ih je pet, od kojih su oni što su doneseni neposredno poslije stupanja zakona na snagu morali doživjeti izmjene i dopune. Jedino još nije doneseno Uputstvo o odabiranju i izlučivanju registraturne građe. Već 1962. godine, uporedo s radom na prednacrtu republičkog arhivskog zakona, Društvo arhivskih radnika Hrvatske pokrenulo je diskusiju o propisima za odabiranje i izlučivanje, pa su na savjetovanju u Sisku iste godine bile prihvaćene i prve teze tih propisa. Na tomu savjetovanju je, prema podacima provedene ankete, prikazano tadašnje nepovoljno stanje u registraturama, koje je nastalo kao posljedica velikog prirasta građe u registraturnim spremištima, te zbog nestručno i samovoljno provođenih izlučivanja. Konstatirano je, prema anketi, da su glavni razlozi što se izlučivanja malo provode nesređenost građe, nedostatak stručnog kadra i potrebnog iskustva, te specifičnost pojedinih vrsta građe. U proteklom deceniju stanje se u registraturama, unatoč svim nastojanjima arhivske službe, samo djelomično poboljšalo. Nedostatak suvremenijih propisa o odabiranju i izlučivanju također je za arhivske radnike bila permanentna poteškoća. Neki su neopravdano očekivali da će ovim propisima, a posebno u njima sadržanom listom (popisom) građe s rokovima čuvanja, biti moguće riješiti sve probleme i sve slučajeve koji se pojavljuju kod odabiranja i izlučivanja raznovrsne registraturne građe. 256
