ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 177
cirati u originalnom jeziku i izvornoj ortografiji sva imena osoba i mjesta, naroda itd., pa i svi termini koji su »u prvom planu« u dotičnom izdanju (npr. nazivi institucija i drugi pravni termini u prijevodu nekog statuta). Iz originala se moraju reproducirati (naravno, na izvornom jeziku) sva nejasna i sumnjiva mjesta, a čitaocima treba prikazati i sve tekstološke intervencije provedene na originalnom tekstu. Npr., protokoli Dvorskog ratnog vijeća u Beču za 1573. i 1574. spominju na jednom mjestu pobunjeničkog vođu Gušetića kao »Ihseditsch«. Kad bismo te protokole prevodili, stavili bismo, naravno, »Gušetić« na ono mjesto gdje u predlošku stoji »Ihseditsch«, te dodali uputnicu na napomenu u kojoj bismo rekli da »na tom mjestu piše u originalu »Ihseditsch«, što je očita pisareva pogreška«. I tzv. igre riječi i idiomatski izrazi bit će čitaocima mnogo jasniji ako im se u napomeni prezentiraju i u svom originalnom obliku. Npr., u latinskim instrukcijama za razne poslanike što ih je odobravao Hrvatski sabor nalazi se kao zaključna katkad rečenica »de ceteris ex arena capiendum consilium«, tj. »o ostalim problemima (koji iskrsnu, koji nisu predviđeni ovom instrukcijom) stvorit će zaključak na licu mjesta (tj. sami, po svojem najboljem uvjerenju)«. Latinski idiomatski izraz »ex arena«, doslovno »iz pijeska« ili »u samom borilištu«, uzet je iz gladijatorskog života: borci u areni nisu mogli nastupati s nekom unaprijed zamišljenom fiksnom koncepcijom, nego su morali munjevito reagirati na pokrete protivnika. Ako se u originalu nalaze umeci pisani nekim drugim jezikom, redaktor će prema okolnostima odlučiti da li da se i oni prevode ili da se ostave u svom originalnom obliku, a prevedu i komentiraju u napomeni. Originalne kratice teško će se uvijek na zadovoljavajući način u prijevodu prikazati kao kratice, npr. S. R. I. (latinski = Sacrum Romanum Imperium) = Sv. Rimsko Carstvo. Objavljivanje dokumenata u izvodima 75. KADA CE SE OBJAVITI SAMO IZVOD IZ DOKUMENTA. Problematici objave arhivske građe u izvodima posvetio je V. S. Kozlov cijeli članak. 93 On kaže da se povijesni izvori sve češće publiciraju u izvodima. Iz dokumenta ćemo štampati samo izvod: 1) ako spada među one pronađene dokumente koji su manje značajni za temu; 2) ako se ne odnosi cijeli na temu; 3) ako se govori o događajima koji su već opisani u drugom spisu što ga objavljujemo u cijelosti. Razlog za objavljivanje izvoda može biti i sasvim praktičan: planirani opseg zbornika građe nije dovoljan da se u njega uvrste svi nađeni, a zanimljivi dokumenti o temi. Kozlov predviđa i mogućnost da se objave izvodi iz onih dokumenata koji su inače tendenciozni (npr. ublažuju prikaz nameta što" su ih seljaci morali davati feudalcima), ali sadrže dragocjene podatke; tada bi se objavili odlomci s tim podacima. 93 Sokraščennaja peređača teksta v publikacijah, »Voprosy arhivoveđenija« 1965, br. 2, str. 45—50. . Arhivski vjesnik 177
