ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)

Strana - 175

bolju informaciju čitalaca korisno je donijeti faksimil dotičnog nedešifriranog odlomka, ako je on važan. Ako nestali ili nečitljivi dio teksta dešifriramo ili dopunjavamo pomoću analognih dijelova teksta u srodnim historijskim izvorima, treba ih citirati u napomeni, tj. uputiti čitaoca koji su nam to historijski izvori poslužili kao baza za naše dešifriranje ili dopunu. , ; | , ,j 68. OSVRT NA DIJELOVE TEKSTA ILI FORMALNE OZNAKE DOKUMENTA ZA KOJE SMO SIGURNI DA BI IH ORIGINAL MORAO SADRŽAVATI (ali ih u konkretnom slučaju ne sadrži) daje se u bilješci. Ako smo, npr., suočeni s nekim zapisnikom koji na kraju nije potpisan ili na koji drugi način ovjeren, posvetit ćemo toj činjenici jednu bilješku, u kojoj ćemo ujedno obrazložiti koje smo druge kriterije upotrijebili da dokažemo autentičnost takvog dokumenta. 69. NERAZUMLJIVI DIJELOVI ORIGINALNOG TEKSTA (očiti pogrešni dijelovi, ali umjesto njih nismo u stanju dati ispravne) ostaju na svom mjestu (»nad crtom«) i u objavi, a u bilješci kažemo: »Tako piše u originalu.« I , _ , 8

, i<$f\ 70. CITATI U ORIGINALNOM TEKSTU provjeravaju se, ako je to moguće, u onom djelu, spisu itd., odakle su uzeti. Ako ustanovimo da je citat na svom putu od izvora do dokumenta što ga objavljujemo pretrpio neke izmjene, publicirat ćemo njegov izvorni oblik — u naučnim izdanjima — u bilješci. U naučno-popularnim izdanjima uvrstit ćemo izvorni oblik citata u tekst, a »pod crtom« donijeti taj citat kako je zabilježen u spisu što ga izdajemo. 71. NETOČNI BROJČANI PODACI U ORIGINALNOM TEKSTU prenose se takvi u izdanje, a komentiraju se ili popravljaju — eventualno i na osnovu podataka iz drugih izvora — u bilješkama. To vrijedi za naučna izdanja. U objavama koje su namijenjene široj publici donosi se ispravna brojka u tekstu (»nad crtom«), a u napomeni se štampa ona netočna iz originala. Ako je brojčani podatak sumnjiv ili se njegova točnost ne može kontrolirati, dajemo bilješku: »Tako piše u originalu.«

89 Izdavanje prijevoda historijskih izvora O samoj metodologiji prijevoda, posebno onog prevodilačkog rada na starijim tekstovima, postoji niz djela.

90 Ovdje ćemo dati samo neke napomene o prijevodu historijskih izvora, koje nam se čine najuže povezane s praktičnim problemima. 72. POTREBA ZA PREVOĐENJEM ARHIVSKE GRAĐE. Milosevic (o. c.) tumači da takva potreba postoji u vrlo velikoj mjeri jer mlađe ge89 Treba kontrolirati i računske operacije (zbrajanje, množenje, dijeljenje itd.) u originalu. Brojčani podaci su inače meta historijske kritike. U Zaključcima Hrvatskog sabora iz 1770. 61. 11, kaže se da službeni popisi, npr. vinograda, iskazuju znatno veće prinose nego što se postižu u praksi. 90 Za najnovija znamo samo iz najave: Enzyklopädie der geisteswissenschaftlichen Arbeitsmethoden, 5. svezak, izd. Oldenbourg (München—

Beč). Usp. i zbornik Quality in translation, Proceedings of the 3rd international Congress on Translation, 1959. Izd. Pergamon Press, 1963. 175