ARHIVSKI VJESNIK 15. (ZAGREB, 1972.)
Strana - 164
ma naučnoga tipa ukazuje se napomenom ispod crte na izvršeno umetanje. Precrtane riječi ne štampaju se. U naučnim izdanjima stavlja se na mjesto precrtanih riječi zvdjezdica ili koji drugi znak koji upućuje na napomenu pod crtom. U toj se napomeni onda precrtane riječi navode i kaže se za njih da su precrtane. Idealno je ako se može ustanoviti da li ih je precrtao autor ili koja druga osoba koja je kasnije pregledavala tekst. Ako se izdaju neki književni rukopisi, gdje je važno da se čitaocu točno predstavi kako su nastajale pojedine verzije piščeva teksta, poželjno je utvrditi i vremenski slijed ili međusobni poredak precrtavanja. 41. PRIPISI NA RUBOVIMA STRANICE ili na drugim mjestima izvan »glavne mase« teksta koji potječu od istog autora kao i tekst objavljuju se na kraju teksta dotične stranice. Isto vrijedi i za pripise što su ih dodali drugi pisci; treba ustanoviti i u napomeni reći i obrazložiti tko je autor tih pripisa. Tako, npr., nije postupio Mih. Gavrilović u publikaciji »Ispisi iz pariških arhiva, Građa za istoriju prvoga srpskoga ustanka«, Beograd 1904, gdje u dokumentu pod br. 231 na str. 235. kaže: »Dodatak izdiktiran od Napoleona«, ali za tu tvrdnju ne daje nikakvu argumentaciju. Sasvim kratke autorove bilješke uz pojedine dijelove teksta može izdavač reproducirati i u komentaru. Tom prilikom je preporučljivo da izdavač daje štampati svoje riječi kurzivom kako se ne bi pomiješale s mislima autora originalnog spisa. Ako je na rubu stranice napisana službena bilješka ili odluka, može se i ona objaviti drugačijim tipom slova. Može se desiti da stvarni poredak više takvih bilježaka na rubovima spisa ne odgovara njihovu kronološkom ili logičnom redu nastanka. Tada se izdavač mora odlučiti u kojem će ih poretku objaviti: kako stoje na spisu ili po njihovoj kronologiji (u praksi bi se kronološki red nastanka morao gotovo uvijek poklopiti s logičkim slijedom tih bilježaka). Istovremeno se izdavač mora odlučiti da li će pod ovim »bilješkama« razumijevati i registraturne oznake na aktima. One su nekada i važne, pa se u naučno-kritičkom izdanju svakako objavljuju. 42. POTCRTANI DIJELOVI TEKSTA mogu se pri objavljivanju reproducirati potcrtani ili se tiskaju masnim ili razmaknutim slovima. Nastoji se utvrditi tko je potcrtavao, pa ako to nije bio atuor, onda se to, ako je važno, u napomeni posebno objašnjava. Cak se i autorova ili naslovnikova potcrtavanja mogu komentirati ako to zaslužuju. 43. ORIGINALNE (AUTOROVE) PRIMJEDBE »POD CRTOM« (NA DNU STRANICE) reproduciraju se ispod osnovnog teksta dokumenta, ali tako da je nedvosmisleno vidljivo da su to originalne primjedbe. Zato se iza njih i stavlja u zagradama oznaka »primjedba u originalu« ili »primjedba autora«. 44. DIJELOVI TEKSTA NAPISANI NEKIM DRUGIM SREDSTVOM ZA PISANJE komentiraju se u naučnim izdanjima u bilješci na dnu stranice: npr. ako je u tekstu koji je pretežno pisan tintom napisano nekoliko riječi olovkom, stavlja se iznad zadnje takve riječi zvjezdica ili druga uputnica na bilješku, a u bilješci se navodi »riječi od do u originalu napisane su olovkom«. 164
