ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 313

članove, unapređivanje i usavršavanje metoda rada, te rješavanje zajedničkih problema vezanih uz struku. Broj članova ovog udruženja povećavao se iz godine u godinu te je na 6. sastanku koji je održan u Freiburgu/Br., Baselu i Zürichu od 1. — 9. rujna 1967. god. zaključeno da udruženje poprimi internacionalni karakter, pa od tog sastanka nosi današnje ime: Internationale Arbeitsgemeinschaft der Archiv-, Bibliotheks- und Graphikrestauratoren — IADA. Ovaj sastanak se stoga smatra prvim sastankom ovog internacionalnog udruženja. Kao što je već spomenuto, udruženje izdaje časopis (Mitteillungen der Internationalen Arbeitsgemeinschaft der Archiv-, Bibliotheks- und Graphikrestauratoren), koji primaju svi članovi udruženja, a koji izlazi 2—3 puta godišnje. Od prosinca 1957. god. kada je izašao prvi broj, pa do zaključno sredine 1971. god. izašlo je u svemu 38 brojeva. Drugi internacionalni sastanak restauratora koji je organizirala IADA u suradnji sa Institutom za restauriranje Austrijske Nacionalne biblioteke (Institut für Restaurierung an der österreichischen Nationalbibliothek Wien) i Državnim arhivom Mađarske u Budimpešti, održan je 6. — 11. rujna 1971. god. u Beču i Budimpešti. Sastanku je prisustvovalo oko 130 učesnika iz Austrije, Čehoslovačke, Danske, Italije, Islanda, Jugoslavije, Kanade, Luksemburga, Mađarske, Zapadne i Istočne Njemačke, Nizozemske, Norveške, Rumunije, Španije, Švedske, Švicarske i Velike Britanije. U ponedjeljak 6. rujna u 9 sati prije podne, učesnike sastanka pozdravio je, u svečanoj dvorani Nacionalne biblioteke Austrije, Generalni direktor biblioteke Dr. Rudolf Fiedler. Nakon izvedbe Velike suite za trompete u C-duru Johanna Josefa Fuxa, sastanak su otvorili prof. Otto Wächter, šef Instituta za restauriranje Nacionalne biblioteke Austrije i Klaus Desbarats, predsjednik IADA, restaurator Državnog arhiva u Freiburgu/Br. Nakon svečanog otvorenja, u predavaonici Akademije za likovne umjetnosti (Akademie der bildenden Künste) prof. O. Wächter održao je predavanje 0 metodi dezinfekcije i bjeljenja grafičkog i štampanog materijala klordioksidom. TJ zajednici sa restauratorom F. Röckel-om, prof. O. Wächter prikazao je uređaj za dezinfekciju i bjeljenje klordioksidom vlastite konstrukcije, nazvan »Wiener System«. Na diapozitivima je prikazana slična metoda ali u drugoj izvedbi, na aparaturi koju je konstruirao R. A. Mager-Maag iz Grafičkog kabineta Kunstmuseuma u Baselu. Ovaj uređaj nazvan je »System Maag«. Obadvije metode temelje se na članku Gettensa, »Bleaching of Stained and Discolored Pictures on Paper with Sodium Chlorite and Chlorine Dioxide«, Museum, Paris, 5, 118—130 (1952). Prednost ove metode pred metodama bjeljenja pomoću natrij eva ili kalcijeva hipoklorita, vodikova superoksida i kalijeva permanganata, te Kloramina T i Kloramina B je u tome što se izvodi u plinovitoj fazi, tj. bjeljeni se dokumenti ne moraju močiti. U nastavku je prof. O. Wächter izložio mogućnost bjeljenja pomoću smjese vodikova superoksida i etera (metoda koju je opisao H. J. Plenderleith u knjizi »The Conservation of Antiquities and Works of Art, London 1956). Posebno je napomenuo da se smjesom vodikova superoksida, natrij eve lužine 1 vodenog stakla u određenom omjeru mogu bijeliti i suvremeni papiri, što drugim postupcima ide teško. TJ toku diskusije istaknuto je da se klordioksidom ne mogu bijeliti rukopisi ni pergamene. Poslije podne istog dana Dipl. ing. Dr. W. Beck (Linz), konzultant Zavoda za zaštitu spomenika (Konsulent des Bundesdenkmalamtes), govorio je o mogućnostima primjene ionizirajućih zraka, posebno gama zraka, za uništavanje plijesni i insekata u drvetu i papiru. Na temelju eksperimentalnih po313