ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 59
Ali sigurno najodvratnije sredstvo u borbi hitlerizma protiv Slavena je njegovo nastojanje, da preko svojih plaćenih slugu u pojedinim slavenskim narodima zavadi te narode, kako bi se oni u toj borbi iskrvarili i međusobno uništili. Kod nas u tzv. »nezavisnoj Hrvatskoj« tu ulogu Hitlerovih plaćenika igraju Pavelić i njegova franko-ustaška banda, neosporno najveći izrodi i izdajnici što ih je ikad hrvatski narod imao. Oni su talijanskom fašizmu prodali našu divnu Dalmaciju, kolijevku hrvatske kulture; oni su predali Madžarima Medjumurje — oni su spremni da potpuno predaju i ostale krajeve »nezavisne« Hrvatske stranim osvajačima, samo da im se kao dobre sluge ne bi zamjerili. Glavna zadaća tog ološa, koji nema nikakvog oslonca i uticaja u hrvatskom narodu, sastoji se u izazivanju što veće mržnje i borbe između Srba i Hrvata, da bi tako tuđinski osvajači što lakše i sa što manje vojnih snaga, koje su im potrebne u borbi protiv SSSR i drugih slobodnih naroda, mogli vladati u našoj zemlji. Potrebno je, napose, ovdje istaći lukavu politiku talijanskog fašizma. U krajevima potpuno pripojenim Italiji, talijanski fašizam primjenjuje bezobzirne mjere terora, izgladnjivanja, pljačke, odnarodnjavanja i uništavanja hrvatske nacionalne kulture. Međutim, u krajevima gdje »vladaju« ustaše, talijanski fašizam provodi dvoličnu politiku. Dok sa jedne strane surađuje sa ustašama u borbi protiv partizanskih odreda i pod jaru je ih na krvava djela protiv naroda i njegovih boraca, dotle s druge strane nastoji među izvjesnim srpskim krugovima, prikazujući se kao, tobože zaštitnik Srba od ustaša, vrbovati svoje agente i plaćenike. Na taj način, uz njihovu pomoć talijanski fašizam namjerava potpuno okupirati i ostali dio Hrvatske i Bosne. Ti agenti koji su se pojavili kod Srba, traže da Srbi na »velikodušnost« talijanskog fašističkog razbojnika odgovore lojalnom saradnjom u borbi protiv oslobodilačkog partizanskog pokreta. Ovim izrodima, koji su spremni da zbog svojih prljavih računa u najodlučnijem trenutku borbe zabodu narodu nož u ledja, treba bezobzirno zderati krinku i dati im odlučan otpor. čitav hrvatski i srpski narod moraju se baš zato ujediniti u bezobzirnoj i nepomirljivoj borbi protiv tudjinaca i njihovih slugu i najodlučnije odbiti sve pokušaje, koji idu za tim da razbiju jedinstveni narodno-oslobodilački front i oslabi njegovu borbu. Jedini put ka nacionalnom oslobodjenju naših potlačenih naroda, može biti samo borba svih iskrenih rodoljuba na bazi jedinstvenog narođno-oslobodilačkog fronta. Pripadnost raznim političkim strankama i strujama, kao i nacionalna i vjerska raznolikost ne smije nipošto biti prepreka u zajedničkoj borbi protiv zajedničkog neprijatelja — stranih fašističkih osvajača i njihovih domaćih slugu ustaša i drugih, koji bi bili spremni pod bilo kojom izlikom služiti tuđjinu. Lojalna saradnja unutar jedinstvenog narodno-oslobodilačkog fronta je osnovni preduslov uspješne borbe i pobjede. Stvarna spremnost za učestvovanje u toj borbi je jedino mjerilo iskrene ljubavi prema svom narodu. Pitanje organizacije buduće države i društvenog sistema nije sada potrebno isticati. To će pitanje riješiti oslobodjeni narod svojom slobodnom voljom, kad naš glavni zajednički cilj bude postignut — a to je protjerivanje tudjinskih osvajača i uništenje njihovih domaćih plaćenika, ustaša i ostalih. Neosporno je, da je postignuće tog cilja moguće jedino putem oružane borbe, putem sveopćeg narodnog oružanog ustanka. U toj borbi učestvuju 59
