ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 319
za povijest partije i Dr. T. Scholz izrazio je želju da se u narednom periodu u okviru mogućnosti ostvari što tješnja suradnja između naših laboratorija, što bi van svake sumnje bilo od obostrane koristi. Želju za takvom suradnjom izrazila je još nekolicina restauratora i iz drugih zemalja. Poslije podne u 14 sati velika većina učesnika sastanka krenula je autobusima u pravcu Beča, čime je ovaj vrlo uspjeli sastanak završen. Treba posebno napomenuti da je 2. Internacionalni sastanak restauratora bio vrlo dobro organiziran kako u Beču tako posebno i u Budimpešti. Ovakva vrsta sastanaka je vrlo korisna i interesantna jer pruža mogućnost upoznavanja relativno velikog broja restauratorskih laboratorija, a posebno međusobnog upoznavanja i izmjene iskustava u radu sa restauratorima iz raznih zemalja. Učesnici sastanka dobili su već prvog dana umnožene rezimee svih predavanja, time da će se naknadno dostaviti cijeli tok sastanka. T. Ribkin — Puškadija SAVJETOVANJE (SASTANAK) JAVNIH TUŽILACA u Šibeniku 21. i 22. X 1971. Dana 21. i 22. X 1971. održan je u Šibeniku sastanak javnih tužilaca jadranskog područja (SR Hrvatska, Slovenija, Crna Gora). Predmet rada ovoga sastanka bili su problemi zaštite spomenika kulture. Inicijator i organizator sastanka bilo je Okružno javno tužilaštvo u Šibeniku. Razumljivo je što je ovakva inicijativa potekla baš s jadranskog područja, jer je to područje najbogatije u našoj zemlji spomenicima kulture. Tu se nalaze na kopnu mnogi i raznovrsni pokretni i nepokretni spomenici, svjetovnog i sakralnog karaktera, te pod morem hidroarheološko blago velike vrijednosti. Opće je poznato da svo to blago u posljednje vrijeme u velikoj mjeri stradava i trpi velike štete. Brojni turisti, strani i domaći, pa i domaće stanovništvo, prisvaja na razne načine i u različitim prilikama pokretne spomeničke vrijednosti i njima trguje, što se razvilo u razgranati promet spomeničkim predmetima. Postoje već i specijalizirani pojedinci i grupe koji se bave krađom i prometom predmeta spomeničke vrijednosti, dok u drugim zemljama postoje specijalizirane trgovine ukradenim spomeničkim predmetima. Nepokretni spomenici, zaštićene ambijentalne cjeline i podzemna arheološka nalazišta stradavaju uslijed nedopuštenih i neadekvatnih preuređivanja, samovoljnih i nestručnih iskapanja, te gradnji i adaptacija privatnih stambenih zgrada. Ovakvi postupci prema zakonom zaštićenim predmetima spomeničke vrijednosti predstavljaju krivična djela ili prekršaje i kažnjavaju se po zakonskim propisima. Javna tužilaštva kao organi krivičnog gonjenja dužria su da prate i proučavaju društvene odnose i pojave u okviru ostvarivanja svojih funkcija, te da o svojim zapažanjima obavještavaju nadležne organe i organizacije i da im predlažu mjere radi sprečavanja krivičnih djela i otklanjanja nezakonitih postupaka i drugih društveno štetnih pojava. U okviru ovakvih svojih dužnosti i ovlaštenja javna tužilaštva jadranskog područja počela su 1969. godine održavati zajedničke sastanke, a u svrhu međusobnog informiranja i vršenja analiza situacije, otkrivanja teškoća i propusta, te dogovora o poduzimanju ujednačenih zajedničkih akcija protiv počinitelja. Na neke od ovih sastanaka pozivani su i predstavnici drugih zainteresiranih službi. 319
