ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 270
pokazao da su i drugi vlasnici vinograda i zemalja davali svojim težacima zemlje i došli na taj način do besplatne radne snage. S druge strane, i Roller ustraje na definiciji »kmetinstva« koje se »uvijek veže uz najam kuće i vrta«, tako da je primoran istovremeno i zanijekati i konstatirati postojanje kmetinstva na astareji. No, dokumenti na koje se ponovo poziva su težački ugovori s novim elementima (zemlja za kuću za stanovanje i vrt). Prema tome, izvorni materijal koji iz dubrovačkog arhiva vade spomenuti autori postavlja nas pred problem novih uvjeta u težačkim ugovorima s područja astareje. Ne postavlja se pitanje da li se od sredine XIV. st. pojavljuje kmetstvo već to, zašto su vlasnici zemlje odjednom svojim težacima omogućavali da se nasele na njihovoj zemlji. Lučić misli da je riječ o posljedicama kuge, Roller je jednom prilikom povezivao izgradnju kuća s posebnim odlukama vijeća. 156 Trebalo bi, prema tome, pretpostaviti da su vlasnici vinograda žrtvovali svoje zemlje prije svega zato da bi im vinogradi bili sigurniji. Ta je pojava toliko općenita da je veliko vijeće sve do 1385 g. zabranjivalo izgradnju i na onom pograničnom području koje je općina dobila od cara Uroša. Svoju teoriju o pojavi kmetstva kao posljedice nestašice radne snage nastoji Lučić poduprijeti tvrdnjom da se tlaka kao nadoknada za ustupljeno zemljište odrađivala na carini. Vlasnici tobože daju »obrađivačima i stanovite povlastice: kuću i zemlju uz uvjet da rade za plaću na carini«. 157 A u godinama poslije kuge daje se kuća i vrt tobože zato da se zadrži na zemlji radna snaga. Ne čini nam se slučajnim da Lučić ne donosi za potvrdu svojih tvrdnji ni jedan dokument, što povlači za sobom i drugačije zaključke: ako se postojanje carine na astareji ne može konstatirati, onda je struktura posjeda na tom dijelu dubrovačkog kotara drugačija nego što je to zamišljao Lučić. Dubrovački građanin nema zemlje — to bi morale biti oranice — koje bi morao davati kmetovima na obradu. Svi ugovori koje Lučić citira sklopljeni su s vinogradarima, dakle s težacima. Upravo prvi dokument kojim Lučić hoće dokazati da je kmetstvo tobože počelo, dokaz je da vlasnik zemlje još nema jasnu predodžbu o tome gdje će upotrijebiti težakovu tlaku! Težaci će odraditi dužnih 12 dana ondje gdje im vlasnik zemlje bude zapovjedio (ubi precippo). 158 Iste godine prima zemlju od istog vlasnika neki Radić i on će za poklonjenu zemlju raditi, kaže vlasnik zemlje, »ubi placuerit michi«. 159 Lučićevu teoriju o počecima kmetstva poslije kuge teško je prihvatiti i stoga što on sam donosi niz ugovora iz kojih se razabire da je običaj davanja zemlje za kuću i vrt stariji od epidemije kuge. To je uostalom u literaturi dobro poznato, a to je i tako tvrdio i sam Lučić. 160 156 Naime, Roller kaže ovo: »Dok se na pograničnom pojasu nisu smjele graditi kuće, nije moglo biti ni kmeta. Ta smetnja je otpala 3. juna 1385. g. kada je Veliko vijeće donijelo uredbu o gradnji kuća u Zupi i ostalim područjima dobivenim od cara Uroša«. N. dj., str. 115. 157 Agrarno-proizvodni odnosi, str. 75. 158 N. dj., str. 77. 159 N. dj., str. 77—78. 160 Dokumenti o počecima, str. 218. 270
