ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 268
svog kmeta da neće napustiti njegovu zemlju u dogovorenom roku. To je jedan od glavnih razloga zašto se o kmetskim obavezama pred notarom uglavnom ne govori, raspravlja ili ih se ne utvrđuje, već se ponajviše prepušta običaju koji vrijedi na selu. Od dosad utvrđenih osnovnih karakteristika kmetskih ugovora ne razlikuje se ni onaj koji 1334 g. sklapa Radovan, vilan Cose de Begna u Crnom' s predstojnicom samostana sv. Nikole iz Zadra. Radovan prima samostanski ždrijeb »sicut rem locatam« na 8 godina i obavezuje se da će prve godine dati polovicu svih plodova, a od druge dalje 4 modija žita koje će dovoziti u grad do samostana. Ni on ne smije napustiti Samostansku zemlju prije ugovorenog roka, ali mu samostan ne može uzeti zakupljeno selište. Strana koja prekrši ugovor plaća 20 solda globe. 151 Pismeni kmetski ugovori su još u XIV. st. dosta rijetki prije svega zato, što se odnos između kmeta i vlasnika zemlje određuje običajem. Neki Blaž Jurjev iz Zadra preuzima od Damjana de Mengaca njegovu zemlju Dolac da je obrađuje »ad bladum annuatim secundum consuetudinem Jadre« na 6 godina. Blaž obećaje da će zajedno sa ženom i porodicom poći u.Dolac na Ugljanu i da će ondje stanovati. 152 Blaževi su uvjeti vrlo nepovoljni po svoj prilici zato što je on bio Damjanov dužnik: on smije za sebe zadržati samo trećinu priroda, a osim toga, mora sam dati čitavo sjeme. Damjan je doista do kraja iskoristio svog dužnika: osim što je globa od 20 solda u slučaju da napusti zemlju vrijedila samo za Blaža, on mora i zajam od 25 libara otplaćivati od svog dijela žita. Očito Damjan nije bio suviše sklon da ostavi Blažu pristojan dio, jer notar zapisuje u ugovor da je Damjan dužan ostaviti Blažu toliko koliko mu je potrebno za život. I najzad, Blaž je doveo 5 jamaca koji su svojim imetkom jamčili vlasniku zemlje za Blažev dug. Ovih je nekoliko ugovora dovoljno da bismo na osnovi njih mogli stvoriti svoj sud o karakteru kmetskih odnosa na području zadarske općine. Na osnovi njih se može zaključiti da nastajanje kmetskih odnosa nije uvjetovano historijskim razvitkom zadarskog kotara u tom smislu da su kmetski odnosi nastali tek na onim dijelovima gradskog područja koji su kasnije pripojeni astareji i na koje je tobože djelovalo hrvatsko običajno pravo. U Obrovici, Trešću, Crnom i drugim zadarskim selima nastaju kmetski odnosi zato što su u tim selima prostrane površine plodne zemlje na kojoj dobro uspijevaju žitarice. Dakle, ta plodna zemlja nametala je i obradivaču i vlasniku zemlje posebne uvjete. Kmet i u svom interesu čvršće prionjuje uz rad, jer bolji prirod donosi korist ne samo gospodaru nego i njemu. Većina je ugovora sklapana pod uvjetom točno određene količine žita, pa je kmet, prema tome, s ostatkom uroda slobodno raspolagao. U takvim se uvjetima vjerojatno javlja i u kmeta misao o proizvodnji za tržište, iako ne valja smetnuti s uma da ie na zadarskom tržištu bilo zbog suparništva talijanskog žita, teško naći kupca. Ipak ovaj način obradbe veže kmeta za zemliu i on postai e za čitavo vrijeme sklopljenog ugovora njen zarobljenik. Ponajviše ie dobrovoljan zarobljenik, jer ni sam ne želi napustiti zemliu od koje živi. Međutim, ta vezanost za zemlju nije nikakav gubitak lične slobode. Stupajući u 151 CD X, str. 158—159. CD X, str. 165, g. 1334. 268
