ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 243
mjesto kuće dati stoka. On ima pravo kad ne pokušava karakterizirati kmetstvo određenim terminom — na primjer izrazom vilan ili kolon. Takvim izdvajanjem bitnih elemenata od nebitnih dolazi Roller u krajnjoj liniji do toga da odnose koje u XIV. st. smatra kmetskima nema čime karakterizirati. Drugačije je, posve razumljivo, u XV. st. kad su se odnosi već kristalizirali. I kad Roller najzad prelazi na pitanje »Što je dubrovačko kmetinstvo«, 38 ostavlja nas razočarane zbog toga što nismo ni u tom dijelu raspravljanja dobili određen odgovor. Ponovo nailazimo na tvrdnju da se radna snaga za obradu carina nalazila »traženjem rabote od kmeta«, 39 ali Roller ne kaže da li ti ljudi sjede na carini ili na nekoj drugoj zemlji, ne kaže koje su zemlje carine, kako su velike itd. Ipak je važna njegova i ovdje ponovljena tvrdnja da na području astareje sve do polovice XIV.'st. nema kmetskih odnosa, premda takvi zaključci, kako je spomenuto, nisu rezultat analize stvarnih odnosa na teritoriju astareje. Naime, jedva može biti sumnje u to da je moguće govoriti o karakteru agrarnih odnosa bez strukture zemljišnih posjeda na kojima se ti odnosi razvijaju. Ako Roller tvrdi da su kmetovi na području astareje potrebni samo zato da obrađuju carine — to je alodij — onda je trebalo bar s nekoliko primjera pokazati kakav je odnos između zakupnika i »carinske« zemlje. Kmetski su odnosi na Elafitima prikazani na isti način. Jer vlasnici zemlje su opet, kako tvrdi, zadržavali carine na »kojima su mogli raditi i slobodni seljaci, ali radili su pretežno kmeti«. 40 Ipak je na Otocima »polovica bila vrlo dobro razvijena«, a »kmetinski se odnos nije gotovo nikako razvijao«. 41 Najzad, i u novčanom zakupu postoji prema Rollerovu mišljenju služba koja »daje kmetinske elemente tom inače potpuno različitom proizvodnom odnosu«. 42 Prema tome, opet nam nedostaje slika nastajanja i karakteristika kmetskih odnosa. Uzalud tražimo i odgovor na pitanje zašto su., kako tvrdi Roller, »kmeti s kopna« zainteresirani za obrađivanje carina na Otocima a Otočani nisu? Agrarni odnosi na preostalom dubrovačkom području nisu za nas više zanimljivi, jer je to teritorij koji je kasnije priključen općini i na kojem su odnosi uglavnom baštinjeni ili su nastajali iznova pod utjecajem zatečenih prilika na nekadašnjem slavenskom području. Međutim, i u Zaključku 43 iznosi Roller neke tvrdnje s kojima se ne bismo mogli složiti. Prije svega, uvjeren je — premda to analizom tekstova nije i pokazao — da je dubrovačka općina imala »posebnu pravnu nadgradnju, koja je odgovarala tadanjoj ekonomskoj bazi, tadanjem području, tadašnjem shvatanju i prirodi Dubrovčana«. 44 Dakako, da bi se takve tvrdnje, u najmanju ruku neobične — ta Dubrovnik je općina na jadranskoj, što znači na mediteranskoj obali! — morale bar dokazivati. Bilo bi zaista neobično kad bi se pravno uređenje formiralo prema shvaća31 N. dj., Str. 124—127. 39 N. dj., str. 127. Roller se pri stvaranju tog zaključka izričito poziva na đegl' Ivellia, koji je to već istakao u svom radu, »samo je on taj proces stavio već u početak XIII. stoljeća«. 40 N. dj., str. 158. 41 N. dj., str. 159. 42 N. dj., str. 158. 43 N. dj., str. 262—266. 44 N. dj., Str. 262. 243
