ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 177
XIII INKRIMINACIJA: da je dana 29. travnja 1922. u restauraciji »Janje« razdraživao protiv vojsci i izjavio, da Hrvati Beogradu neće dati niti jednog vojnika iz Hrvatske, pa da je time počinio prestupljenje § 92 kriv. zakona. Dokaz krivnje: Inkriminaciju bi imali dokazati svjedoci Danilo Živanović, Milka Živanović i Slava Fürst. Svjedok Danilo Živanović tvrdi, da je Radić držao svom društvu govor i kazao, da se sada rješava naša sudbina u Italiji, pa ako se ne riješi nama Hrvatima u prilog, onda neka znade Beograd, da što su Irci za Engleze, to ćemo mi Hrvati biti za Beograd i neka znade Beograd, da ćemo mi raditi na tome, da mi ne dademo ni jednog vojnika iz Hrvatske, niti ćemo im dati jedan filir poreza, niti ćemo dozvoliti, da nam niti jedan pedalj zemlje oduzmu. »Zivila republika, dolje Beograd«. Svjedokinja Milka Živanović navadja, da je čula, gdje Radić govori: Što je za Englesku Irska, to smo mi za Srbiju. Mi nećemo zato niti jedan filir poreza, a niti jedan pedalj zemlje. Slava Fürst sjeća se, da je Radić držao zdravicu cijelom društvu, te se sjeća, da je aludirao na našu političku borbu s Talijanima i rekao, da mi Hrvati nećemo dati ni jednoga pedlja zemlje Talijanima. To da je bila kratka zdravica. Isključuje da je Radić tom zgodom što govorio proti vojsci i da se ne plaća porez. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić brani se, da je po svom običaju istaknuo slogu i nepomirljivost proti svih talijanskih prohtjeva, da je u to vrijeme to pitanje bilo na dnevnom redu, a što se tiče Irske, to je prema temeljnim načelima i programu H.R.S.S. naglasio, da mi doduše nećemo upotrebiti irske metode, a pogotovo da nećemo uskraćivati vojske i poreza, ali da ćemo ipak naći sredstva, da Talijani ne dobiju ni pedalj našeg teritorija. Što se tiče navoda svjedoka Daniela Zivanovića, navodi, da je zlo shvatio njegove riječi, jednako da je i svjedokinja Milka Živanović njegov govor krivo shvatila, jer drži, da su svjedoci čuvši pojedine riječi, a stojeći pod autosugestijom, kako su čitali i čuli pripovijedati o njemu — Radiću, iznijeli su takove izjave, koje su postojale samo u misli svjedoka, to da se najbolje vidi po tom, da su svjedoci kazali, da je on istaknuo na koncu svog govora: »Dolje Beograd«, premda je notorno, da niti on, niti koji pristaša H.R.S.S. ne kriču nikome«. Mnienje: Kako iskazi svjedoka medjusobom divergiraju, te ne mogu podati jasne slike o sadržaju inkriminirane zdravice, ne bi se ovaj fakt mogao s uspjehom tužiti. XIV. INKRIMINACIJA: Da je kao predsjednik H.R.S.S. počevši od godine 1920. putem mjesnih organizacija H.R.S.S. osnovao u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji, Bosni i Hercegovini odjelenja mladih boraca i prave boj ovne odrede, a u svrhu, da nasilnim putem preuzme vlast u Hrvatskoj 114 (i istu odcijepi od Kraljevine S.H.S.) 115 , dakle poduzeo djelo, da se ustav zemaljski nasilno promijeni i vladalac spriječi da vrši ustavna prava (te jedan dio 114 Zasnovano na dvjema prijavama što ih je Predsjednički ured Kr. Redarst. ravnateljstva dostavio istražnim organima, i to: prvoj pod br. 277 od 10. I 1925, a drugoj pod br. 1502 Prs. 1925. od 26. II 1925. Vidi: IHRP ZB-S-11/56, a-25, 96, "5 Ovaj dio teksta u okruglim zagradama precrtan je u originalu. 22 Arhivski vjesnik 177
