ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 168

koji su intervjui oglašeni istodobno s onim u »Nezavisna Makedonija«, a u kojima da Radić na posve sličan način predstavlja teritorijalni integritet Kraljevine S.H.S. kao opasnost za cio Balkan. U broju 53 lista »Nezavisna Makedonija« ođ 11/4. 1924. koji izlazi u Sofiji, izšao je članak pod naslovom »Radić«. Taj je članak datiran sa Wiena 27. 3. a potpisan sa D. Unterberg. Glavni sadržaj odnosnog članka glasi: Svi mi znamo, da je Vidovdanski ustav donesen forme radi. Pašić u svojoj težnji, da stvori Veliku Srbiju, koju pretpostavlja Jugoslaviji, upotrebio je Ustav samo kao masku. Slobode apsolutno neima. Ona je pogažena. Samo Beograd ima relativnu slobodu štampe i govora. Izvan Beograda caruje reakcija, čak i protiv samih Srba. Na sve strane bijesni politika korupcije i nasilja, na Kosovu, u Makedoniji, Crnoj Gori, dok u Makedoniji postoji tiranski režim. Revolucija i tajne organizacije prirodni su putovi borbe. Todor Aleksandrov

105 odgovara Pašiću. Neka se Ninčić

106 upita, zašto Todor Aleksandrov razvija svoju akciju u Makedoniji. Nama svaki dan donosi sve nova i nova izvješća o djelima Pašićevih ljudi. Pašićeva politika naliči na politiku Turske, zbog čega je ova bila i otjerana iz Evrope. Današnja Srbija sa svojim unutrašnjim životom predstavlja opasnost za cio Balkan. Obrana: Okrivljeni Stjepan Radić brani se, da nikada nije listu »Nezavisna Makedonija« dao kakav intervju, da u opće kod njega nije bio ni jedan novinar u ime toga lista, a da je bio, ne bi mu dao intervju već s razloga, što su nekoji bečki listovi, naročito »Die Stunde« donijeli prve njegove izjave krivo i što ga je austrijsko državno redarstvo upozorilo, da mu ne bi mogli dati gostoprimstva u Beču, kad bi davao političke izjave u novine. On da je uostalom odmah taj intervju u našem novinstvu najodlučnije demantirao, te da za nj ne preuzima odgovornosti, a demantirao je i onaj u »Morningpostu«, što je doista i vidljivo iz broja toga lista od 23. 4. 1924.

107 venissero ad alcun risultato e non apparisse possibile una reale intesa con la Jugoslavia*. Na kraju, poslanik traži instrukcije od Mussolinija, i to putem kurira »obzirom na delikatnost predmeta« (Isto, str. 334—335, dok. br. 499), U pogledu tajnog ugovora između beogradske i rimske vlade, što se spominje u gore citiranom Tamarovu izvještaju, treba dodati, da se za postojanje toga ugovora interesirao 16. II 1924. kod Mussolinija i G. Roncagli, glavni tajnik talijanskog društva »Dalmazia« u Rimu. Mussolini mu je 2. III 1924.0 dgovorio, da takav ugovor ne postoji (Isto, str. 336—447), O istom ugovoru, uz reproduciranje njegovih glavnih uglavaka, govore i zaključci osme sjednice hrvatskog narodnog zastupstva, održane 2. III 1924, a objavljeni u »Slobodnom Domu« br. 10, 5. III 1924, str. 1, kojima se ujedno protestira protiv Pašić-Mussolinijevog sporazuma o pripajanju Rijeke Italiji. 105 Todor Aleksandrov (rod. u Stipu 1882, ubijen u bugarskim planinama 31. VIII 1924), jedan od vođa VMRO. Sastajao se i sa Stj. Radićem. Učestvovao u puču protiv A. Stamboliskog. »Slobodni Dom« br. 39 od 24. IX 1924, str. 7, donosi vijest, da je T. Aleksandrov ubijen mnogo prije nego li je javljeno, a da je on bio »pravi Macedonac«. Nakon njega da se na čelu maked. révolue, organizacije nalazi general Protogerov, koji da je pravi pravcati Bugarin i želi što veću Makedoniju »da ju onda može pripojiti Bugarskoj«. 106 M. Ninčić, tadašnji ministar vanjskih poslova Kraljevine SHS. 107 O tome koliko su ga za njegova boravka u Beču salijetali dopisnici i razni posjetioci bilježi Stj. Radić u »Slobodnom Domu« br. 11, 12. III 1924, str. 2—3 slijedeće: »Već su prošla dva mjeseca što sam se privremeno nastanio u glavnom gradu Republike Austrije. Od prvog dana moj je posao osim pisanja i proučavanja međunarodne politike po engleskim djelima, svakodnevni razgovor s posjetiteljima, ima dana, kada posjetitelji dolaze neprestano, pa ih je bilo i po 10 na dan. Nema dana, da nemam barem s kim političkoga razgovora. Posjećuju me novinari, književnici, političari i diplomati od zanata, bez razlike stranaka. Većinom su Niemci iz Austrije i Njemačke, ali je dosta i Rusa, Ukrajinaca, Slovaka, Bugara, Macedbnaca i Albanaca a dolaze i Englezi i Amerikanci. Dolazili su i Talijani i Mađari, sad više ne dolaze« . . . »Svi dolaze s velikim zanimanjem za Hrvatsku, ali s malim ili nikakvim poznavanjem naših prilika, a što je još gore, često s krivim informacijama od naših bivših i sadašnjih frankovskih emigranata. Mi si u Hrvatskoj ne možemo ni pomisliti, koliko zla i nesreće, koliko sra168