ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)
Strana - 162
Poziva se napokon na svoje pismo Smirnovu 98 , u kojem je načelno izjavio i naglasio, da H.R.S.S. ostaje kod svoga programa, kod svoje taktike, dakle čisto pacifistička organizacija. Glede one izreke pako, da će se H.R.S.S. samo u skrajnjem slučaju, kada se sav pacifizam pokaže bezuspješan, latiti revolucije, brani se, da je ta izreka logička i neumoljiva posljedica načela narodnoga suvereniteta. Ona da znači samo to, da je narod ovlašten, ako opetovano izabere ustavno parlamentarnu većinu, pa ako se parlamenat s tom većinom neprestano raspušta, ma da većina stoji na zakonitom temelju, da onda može parlamentarna većina stvoriti zaključak, koji stvarno znači revoluciju a da se ipak ne lati oružja. Samo u slučaju, da bi se proti tom zaključku upotrebila sila, bio bi parlament ovlašten silu suzbiti silom. Mnijenje Iz historijata razvitka seljačke internacionale, iz okolnosti, da je ta organizacija stvorena kao pomoćnica Sovjetske vlade te iz materijala, navedenog u »Dokazu krivnje« može resultirati, da jê seljačka iternacionala borbena organizacija revolucionarnog značaja i po sastavu i taktici i da je nuzorganizacija kominterne, koja je imala u selima da sprovede ciljeve same kominterne. Po okrivljenom Radiću pako naglašen pacifizam, može da znači samo odklanjanje rata prema vani, dočim ga prema unutra karakteriše komunista Sandomirski, koji o njemu i njegovoj stranci govori kao revolucionarima. Tumačenje Radićevo o pojmu revolucionarstva, koje je identično sa republikanstvom je sasvim samovoljno. Prema tomu predleži dovoljan materijal, da se okrivljeni Radić stavi pod optužbu s razlogom, jer da je stupio sa svojom strankom u posrednu vezu komunističke internacionale sa ciljem potpune nacionalne i političke nezavisnosti hrvatskog naroda, a za koju u skrajnjem slučaju naglasuje opravdanost latiti se revolucije. Radeći okrivljeni Radić oko takove propagande, izvršio je komunističku ideju sa ciljem, da treba promjeniti sadanji politički i ekonomski poredak u S.H.S. s nasiljem, te se je sa inostranom organizacijom stavio u vezu radi dobijanja pomoći za pripremu nasilne promjene političkog stanja S.H.S. — što tvori zloč. iz čl. 1 točke 1, e-5 Zakona o zaštiti javne bezbednosti. Optužnica dakle proti okrivljenom Radiću biti će opravdana i na zakonu osnovana, dvojbeno je ali, hoće li uslijediti osudjujuća osuda. Kako po načelima hrvatskog kaznenog postupka sav teret dokaza pada na javnog tužioca, može presudni sud da zatraži, da tužioc doprinese nedvojbeni dokaz o tom, da je seljačka internacionala sastavni dio kominterne i da je okrivljeni Radić bio toga svijestan i baš za to uveo svoju stranku u tu internacionalu. Javni tužioc imati će prema tomu dužnost, da dokaže svoju tvrdnju i da obezkrijepi obranu okrivljenoga, napose da dokaže nasilni i prevratni rad okrivljenoga, jer je Zakon o zaštiti javne bezbednosti uperen protiv terorističke akcije naročito komunističke partije, koja ide za nasilnim prevratom, i protiv anarhističkih prevratnih elemenata. Presudni sud, — za koji je prigodom stvaranja osude odlučan propis §. 249 kaznenog postupnika, koji o pitanju dokaza veli: »da o pitanju, da li se stvar koja ima smatrati kao dokazana, odlučuju suci polak svoga slobodnog " Vidi bilješku br. 85. 162
