ARHIVSKI VJESNIK 14. (ZAGREB, 1971.)

Strana - 150

ranije s govornice Narodne skupštine poručio hrvatskom narodu: »svaki sporazum jeste rezultat sile« 52 . No, ovaj »sporazum« nije bio samo rezultat brutalne sile beogradskih vlastodržaca, već je on bio, uz to, i odraz i ogledalo politikantske igre građanskih stranaka Kralje­vine SHS, njihovih metoda rada, i što je osobito važno: ogledalo nji­hovih stvarnih mogućnosti u »rješavanju« nacionalnog pitanja, jednog od najosnovnijh pitanja u toj državi. One i tada, kao što će to učiniti i kasnije, dosljedno ignoriraju činjenicu da se u ovoj državi ne samo ne radi o nekom »troimenom narodu«, nego, da se ne radi niti samo o tri naroda, a kao osnovu rješavanja nacionalnog pitanja primjenjuju davno promašenu i omraženu dualističku formulu, pa »rješenje« nalaze u isključivo srpsko-hrvatskom cjenkanju 1 poga­đanju. Još početkom svibnja 1924. »Slobodni Dom« je naglašavao: ... »nekoja gospoda u Beogradu još uvijek misle, da je HRSS ono isto što su i gospodske stranke, to jest, da i kod seljačke stranke može taktika pojesti politiku, naročito onda, kad se radi o vladi«. . , 53 . Međutim, dogodilo se to i HRSS. Da je srpanjski »sporazum« značio njenu kapitulaciju, to nije bilo samo mišljenje suvremenika, niti samo njenih protivnika. Potvrdilo je to i glasačko tijelo, i to nakon vre­menske distance od preko dvije godine, dajući za HSS na izborima 1927. god. 165.302 glasa manje nego li na izborima 8. II 1925. Beo­gradski su vlastodršci uspjeli svojom akcijom udara protiv Stj. Radića i HRSS 1924/25. godine. Očuvali su svoj centralistički sistem, razbili tendencije k stvaranju radničko-seljačkog bloka u jugoslavenskim zemljama, zaveli u ćorsokak rješavanje ne samo hrvatskog pitanja, nego uopće nacionalnog pitanja u jugoslavenskoj državi. Tragiku tih činjenica iz srpanjskih dana 1925. god. još više je odražavao zajed­nički smijeh Pašićevih i Radićevih poslanika u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS, 24. jula 1925, kada su se bučno smijali na Trum­bićeve riječi: da hrvatsko pitanje »nije riješeno, nego je još više zamršeno, pokvareno i zatrovano« 54 . 6. Kao dok. br. 1 u prilogu objavljujemo, kako je već spomenuto, pismo državnog nadodvjetnika u Zagrebu od 26. I 1925. upućeno predsjed­niku vlade u Beogradu. Već je naglašeno da je važnost toga pisma prije svega u tome što odražava ličnu angažiranost predsjednika vlade N. Pašića u progonu HRSS i Stj. Radića, a zatim, ono poka­zuje i vrstu i karakter dokumentacije koja je pripremana za optužbu, i to naročito za one inkriminacije što se odnose na Radićevu poli­tičku aktivnost u inostranstvu. 5Z SB, br. 3, III prethodni sastanak, 22. III 1925, str. 114. 53 Br. 20, 7. V 1924, str. 5 (podcrtao B. S.) 54 SB, br. 51, XLII redovni sastanak, 24. VII 1925, str. 533. Spomenimo k tome, da uza sve ustupke Radićeve, beogradske vlade nisu ukidale »Obznanu« protegnutu 23. XII 1924. i na HRSS. Nisu je, dakako, više primi j en jivale, pogotovo ne onako kao početkom 1925. god., ali je nisu ni ukidale. Tek je, nakon godinu i po, na sjednici vlade od 4. siječnja 1927, donesena odluka: »da se odluka Ministarskog Saveta od 23. XII 1924. Kab. Br. 1694 obustavi, i da sve vlasti smatraju svoja naređenja izdana na osnovu prednje odluke nevažećim«. Na temelju toga je Minist, unutrašnjih delà Kralj. SHS 5. I 1927. pod Kab: Br. 32 uputilo obavijest svim područnim organima da je »Obznana« protiv HSS ukinuta!! Primjenu »Obznane« obradit ćemo u posebnoj raspravi. 150

Next

/
Oldalképek
Tartalom