ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 538
Na temelju različitih funkcija tvoraca registratura nastaje kod njih registraturna građa različite vrijednosti. Zato su prema Principima tvorci registratura prema vrijednosti kod njih stvorene građe podijeljeni na tri kategorije. Ovakva podjela na tri kategorije ima cilj da se koncentrira na one tvorce registratura koji bitno pridonose ispunjavanju društvenih zadataka. To se odnosi u prvom redu na tvorce registratura prve kategorije, koji igraju glavnu ulogu u političkom, privrednom, društvenom, znanstvenom i kulturnom životu. U drugu kategoriju uvršteni su tvorci registratura koji takvu ulogu igraju djelomično i čija se djelatnost odražava u priličnoj mjeri u registraturnoj građi nadređenih tvoraca registratura. U treću kategoriju spadaju oni tvorci registratura čija se djelatnost odražava u pretežnoj mjeri u registraturnoj građi njima nadređenih tvoraca registratura. Arhivski vrijedna građa tvoraca registratura prve i druge kategorije preuzima se u nadležni arhiv, a i njihove upravne arhive nadzire taj nadležni arhiv. Registraturna građa tvoraca registratura treće kategorije ne predaje se nadležnom »krajnjem« arhivu niti ti arhivi nadziru upravne arhive ove kategorije. Na temelju ovih postavki prišlo se u DDR-u izradi posebnih lista u kojima se tvorci registratura razvrstavaju u jednu od tri kategorije. Taj opsežan posao podijelili su međusobno državni arhivi obrađujući pojedine oblasti društvenog života. Nakon ovog posla slijedi izrada evidencija registratura na području jednog Državnog arhiva. Usporedo s tim radom izrađuju se za cjelokupne upravne ili privredne grane katalozi registraturne građe u kojima su navedene sve vrste te građe i sadržani podaci o njihovim rokovima čuvanja kao i o njihovoj praktičnoj i povijesnoj vrijednosti. Katalog se mora ravnati prema planu odlaganja akata (Aktenplan), na osnovu kojeg se navodi registraturna građa. Ona je razvrstana na tri grupe: prema tome da li je arhivski vrijedna i dobij a u katalogu oznaku A (Archivwürdig); da li će još jednom nakon isteka roka čuvanja biti pregledana i u tom slučaju dobiva oznaku D (Durchsicht), i, na koncu, građa koja će biti izlučena nakon određenog roka dobij a oznaku K (Kassation). Uz ove dvije posljednje grupe stavlja se uvijek rok čuvanja. Uredba o državnoj arhivskoj službi od 17. lipnja 1965. Principi o sređivanju i popisivanju kao i o procjeni vrijednosti doneseni su da bi se ujednačili kriteriji na tom području arhivističke djelatnosti, ali da bi oni arhiviste i obavezali, trebalo im je dati zakonsku podlogu. Unutrašnji politički i međunarodni položaj DDR-a zahtijevao je od arhivske službe ispunjavanje određenih zadataka 3 , pa je pojačani utjecaj države na ovu službu morao dobiti također nove zakonske osnove. Ispunjavanje svih tih zadataka zahtijevalo je teritorijalnu reorganizaciju i u vezi s tim reorganizaciju u nadležnosti pojedinih arhiva, jer su ti oblici organizacije arhivske službe bili zastarjeli. Iz takvih potreba nastala je Uredba o državnoj arhivskoj službi od 17. lipnja 1965. i njene kasnije provedbene odredbe. Večj u prvom paragrafu ove nove Uredbe naglašava se da »državna organizacija arhivske službe osigurava svestrani nadzor države nad arhivskom građom u odabiranju, smještaju, sređivanju i iskorištavanju arhivske građe socijalističke epohe kao i građe iz povijesti njemačkog naroda« 4 . Provođenje tih zadataka ogleda se u usklađivanju planova arhivske službe s planovim narodne s U DDR-u, gdje je đenacifikacija dosljedno provedena, izneseni su mnogobrojni dokumenti o nacističkoj prošlosti nekih istaknutih ličnosti zapadnonjemačkog političkog života, što je imalo utjecaja i na javno mnijenje u Zapadnoj Njemačkoj. « Verordnung über das staatliche Archivwesen, vom 17. Juni 1965, Gesetzblatt der DDR br. 75/1965. 538
