ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 535

U prvom redu, Njemačka je, pripremajući se za rat, razmjestila arhivsku građu najvažnijih arhiva u sigurnija spremišta. Npr., samo građa Dresdenskog državnog arhiva bila je smještena u tridesetak spremišta. Vraćanje razmještene građe u matične arhive odvijalo se uz velike poteškoće zbog nedostatka radne snage i transportnih sredstava kao i zbog nedostatka prostora budući da su neke zgrade i spremišta zauzele okupacione vojne vlasti. Osim toga, arhivski fondovi pretrpili su teške gubitke. Dio Reichsarchiva uništen je u Potsdamu u zgradi Heeresarchiva, koji je sasvim stradao. Na sličan način uništen je dio Geheimsarchiva u Berlin

—Dahlemu. Mnogo teže su stradali gradski arhivi u kojima su bile poduzete posebne mjere zaštite. U Saskoj je 11 gradskih arhiva potpuno uništeno, 2 su izgubila 90°/o, a trinaest po 30% svojih fondova. Ovako se od prilike kreću gubici gradskih arhiva i u ostalim pokrajinama. I pored materijalnih teškoća organizacija arhivske službe je izgrađena u nekoliko poslijeratnih godina i prilagođena je političkom uređenju u sovjetskoj okupacionoj zoni. U svakoj pokrajini osnovan je glavni zemaljski arhiv (Landeshauptarchiv) i, ovisno o uvjetima, određen broj zemaljskih arhiva. Glavni zemaljski arhivi bili su u Dresdenu za Sasku, u Magdenburgu za Sasku-Anhalt, u Potsdamu (osnovan 1949) za Brandenburg, u Schwerinu za Mecklenburg, a u Weimaru za Thüring. S obzirom na političke prilike u svakoj od pokrajina bilo je različitosti u organizaciji arhivske službe. Međutim, promjene u društvenom i političkom sistemu do kojih je dolazilo na ovom području, tj. jačanje centralnih organa vlasti, odražavale su se i u organizaciji arhivske službe. U srpnju 1949. osnovana je Centralna služba za arhivstvo pri Centralnoj upravi za'unutrašnje poslove. Osnivanjem istočnonjemačke države — Deutsche Demokratische Republik — u listopadu 1949, nastali su svi uvjeti za stvaranje jedinstvene organizacije arhivske službe. U ovom periodu znanstveni rad i upotreba arhivske građe u tu svrhu bila je podređena rješavanju organizacionih i materijalnih problema. Također se nije mogla posvetiti veća briga obrazovanju novih kadrova. Njemački centralni arhiv (Deutsche Zentralarchiv) Već 1945. godine nastali su planovi da se u sovjetskoj okupacionoj zoni osnuje jedan centralni arhiv u kojem bi bili smješteni fondovi bivših njemačkih centralnih oblasti (Reichsbehörde) koji su do rata bili u Reichsarchivu (osnovan 1919). U proljeće 1946. sovjetska vojna administracija donosi naredbu da se osnuje Centralni arhiv za sovjetsku okupacionu zonu i da se podredi Njemačkoj upravi za narodno obrazovanje. Ovom arhivu bili su određeni ovi zadaci: 1. Preuzimanje arhivalija Reichsarchiva, pruskog Geheimstaatsarchiva i brandenburško-pruskog Hausarchiva ; 2. Preuzimanje spisa ukinutih centralnih njemačkih i pruskih oblasti; 3. Preuzimanje arhivske građe novoosnovane Centralne uprave u sovjetskoj okupacionoj zoni: 4. Preuzimanje građe političkih partija, demokratskih masovnih organizacija i privrede, i 5. Sakupljanje arhivalija nekadašnjih njemačkih istočnih oblasti. Osim ovih zadataka Centralni arhiv se bavio teoretskim i praktičnim pitanjima arhivske službe sve do osnivanja posebnih tijela koja su preuzela te zadatke. Svoj posao počeo je Centralni arhiv veoma skromno, sa svega 6 službenika. Međutim, opsežnost njegova fonda, koji se povećavao iz godine u godinu novim 535