ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 531

dijelom namijenjena stranim arhivistima, dok šartisti u to vrijeme imaju praktičan rad. Ovom su reformom neka od predavanja iz starog programa ukinuta. Posjete naučnim i stručnim institucijama su zajedničke, osim onima u koje šartisti inače redovito zalaze (biblioteke i depoi Nacionalnog arhiva). 15. ožujka rad u Stažu završava, nakon čega slijedi studijsko putovanje zajedničko za sve stažiste, ukoliko ih nije prevelik broj, kao što je to bio slučaj ove godine. I konačno, primanjem diploma Staž je za sve, osim za šartiste, završen. Naravno postoji mogućnost da i dalje rade praktično bilo u Nacionalnom, bilo u departmanskim arhivima, ali to u program Staža ne spada. Šartisti po završetku putovanja obavezno nastavljaju s praktičnim radom, iza čega brane tezu i time završavaju školovanje i dobivaju naziv arhiviste paleografa. I teme predavanja na Stažu i njihov redosljed uglavnom se svake godine ponavljaju, a ja bih htjela pobliže opisati kako je to izgledalo 1970. god. kada sam prisustvovala Stažu kao stipendista Ministarstva vanjskih poslova Francuske. Staž je započeo 5. siječnja, i to za strane arhiviste i Francuze koji nisu šartisti, a poslije sedam dana — 12. siječnja priključili su se i šartisti. Istog dana poslije podne generalni direktor Arhiva Francuske Andre Chamson, inače član Francuske Akademije i književnik, priredio je za sve stažiste svečani prijem, na kojem nas je pozdravio vrlo toplim riječima, naglasio da smo po struci »confrere« i da se u Nacionalnom arhivu moramo osjetiti kao u svojoj ustanovi, bez obzira kojoj tko zemlji pripada. Nadzor i organizaciju rada vodio je gospodin Robert Marquant, direktor Staža, koji je svoju dužnost vrlo savjesno i ljubazno vršio. On je isto tako po želji stažista aranžirao sve kontakte s osobljem Nacionalnog arhiva. Predavanja su održali profesori Sorbonne, École des chartes i drugih najviših pedagoških, stručnih i naučnih institucija Pariza, funkcioneri ministarstva, Generalne direkcije arhiva Francuske, Nacionalnog arhiva u Parizu i direktori pojedinih departmanskih arhiva. Među predavačima je bilo nekoliko istaknutih teoretičara na polju arhivistike. Prije većine predavanja dobili smo rezimee, od kojih neke vrlo opširne, što nam je bilo i praktično i inače korisno. Nažalost, za nekoliko vrijednih predavanja rezime nismo uopće dobili. Iza predavanja razvijala se diskusija iz koje smo mnogo toga doznali i o arhivskoj teoriji i praksi širom svijeta, o arhivskim zgradama, o školovanju arhivista, o načinu primanja na rad, 0 prinadležnostima, standardu arhivskih radnika, itd.

ff Utoku poslijepodneva, a ponekad i kroz jutro posjetili smo razna arhivska spremišta: Nacionalnog arhiva, ministarstva, UNESCO-a, nekoliko stručnih 1 naučnih institucija. Posjete su bile izvanredne u pratnji direktora Staža i stručnog osoblja dotičnih ustanova, koji su nas upoznali sa svrhom i radom dotične institucije. Te posjete bile su od velike koristi, jer se nismo ograničili samo na područje arhivistike nego smo znanje dopunili informacijama o suvremenom radu u bibliotekarskoj struci, o metodama povijesnih istraživanja, o kompletnom radu elektronskog mozga i njegovim primjenama, o radu UNESCO-a, itd. Na završetku rada Staža generalni direktor je opet priredio prijem, toplo se od svih oprostio i podijelio nam svjedodžbe. Staž ima svoj štampani program, koji Ministarstvo za kulturne poslove Francuske šalje svake godine stranim državama s formularima za dobivanje stipendija. Međutim, kako taj program kod nas dobivaju samo republički arhivi, a osim toga on je ove godine bio u pojedinim tačkama izmijenjen, smatram da neće biti na odmet ako stručnu javnost upoznam s ovogodišnjim programom. 53Î