ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 525

Radi cjeline prikaza ovog časopise, napomenimo, da se pored obrađenih nalaze i drugi prilozi, koji zaslužuju pažnju, iako obrađuju pitanja koja se odnose na američko podneblje ("Forgotten Fillmore Papers Examined: Sources for Reinterpretation of a Little Known President", "Problem with Donors of Contemporary Collections", "Business Records: The Canadian Scene" i dr.). Na kraju svakog broja časopisa nalaze se iscrpni prilozi za arhivističku bibliografiju, iz strane stručne arhivističke periodike za razdoblje 1967/1968. godine, te informacije o novim i suvremenim arhivističkim pomagalima. J. Stanković HEINZ DUCHHARDT, PHILIPP KARL VON ELTZ KURFÜRST VON MAINZ, ERZKANZLER DES REICHES (1732—1743). Studien zur kurmainzischen Reichsund Innenpolitik. Inauguralna disertacija za sticanje doktorske časti na Filozofskom fakultetu Johann Gutenberg Sveučilišta u Mainzu, Mainz 1969, str. 274. Društvo za srednjorajnsku crkvenu povijest u Trieru izdalo je kao svoj deseti svezak gornju disertaciju. Izdanja tog društva su zanimljiva,^ jer s povijesnog i crkvenog stanovišta obuhvaćaju prošlost svog kraja počevši od 14. stoljeća, a djelo Dr Duchhardta važno je, jer temeljem arhivske građe potanko razrađuje djelovanje ovog prelata, nadbiskupa Mainza Filipa Karla von Eltza kao kneza izbornika i nadkancelara njemačkog carstva te njegovu ulogu u borbi između kuće Habsburg i Francuske kao i u ratovima radi pragmatičke sankcije, koja je od njemačkih povjesničara ocjenjivana od pretjeranih panegirika do poraznog proglašenja »pokretnom snagom za rastvaranje stare njemačke države«. Presudan je svakako knežev udio u evropskim ratovima za poljsko prijestolje, vođenim u Njemačkoj i Italiji od g. 1733. do 1738, zbog toga da li će na njemu sjediti švedsko-francuski štićenik Stanislav Leszczinsky ili rusko-austrijski August III Saski. U toj borbi Engleske, Francuske, Austrije, Prusije i Rusije za Poljsku, u kojoj ona sama ništa nije imala reći, našao se nadkancelar njemačkog carstva u nerazrješivom vrzinom kolu i njegova mala crkvena državica u žrvnju između protivničkih vojski, koje su pod princem Eugenom Savojskim s austrijske, a maršalom grofom Belle-Isle Fouquet s francuske strane, šetale svaka s druge strane Rajne pljačkajući narod kontribucijom. Trebalo je mnogo diplomatske dovitljivosti, a još više žongliranja, zapravo najviše sreće, između tolikih protivnika izmanevrirati hoće li u njegovoj maloj prijestolnici sjediti austrijska ili francuska vojska. Iako su kneževe ruke najmanje držale niti tadašnje evropske politike, on je po svojem položaju i smještaju svoje državice bio prisiljen mrsiti ih i razmrsiti, razapet između dužnosti i osjećaja katoličkog nadbiskupa, kneza izbornika, kancelara njemačkog carstva, Nijemca i Evropejca, prijatelja austrijskog dvora i spasavaoca Svetog rimskog carstva njemačke narodnosti, te odluka u čijem bi interesu ono moglo najbolje izvršiti povijesnu misiju koju su mu pojedinci htjeli odrediti. Ovo arhivski i povijesno vanredno iscrpno djelo dokumentira čitav životni put kneza izbornika i! time osvjetljuje ovu burnu epohu, koja bi ostala jednostrano prikazana ako se ne bi uzeli u obzir i podaci ove disertacije. Na pitanje što se ti daleki srednjoevropski odnosi tiču naše stvarnosti imamo dvostruki odgovor. Budući da se od svih njemačkih izbornih knezova jedini nadbiskup Eitz u pitanju poljskog prijestolja potpuno stavio na carsku stranu, uz podjeljenje grofovske časti carevim ručnim pismom iz g. 1733, dolazi porodica Eitz do vukovârskog vlastelinstva kao nagrade za usluge učinjene austrijskom carskom dvoru. Pisac disertacije je uz ogromnu objavljenu arhiv525