ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 523
jest stvaranje regionalnih ogranaka. U tom su smislu ostvareni uspjesi 1968. godine osnivanjem regionalnih ogranaka za jugoistočnu Aziju. Preko Inter American Councila nastojat će se oko stvaranja afričkih i arapskih regionalnih područja. Takva je organizaciona politika bila zacrtana i na kongresu u Madridu, iako je tamo bio zastupljen manji broj članica, uslijed financijskih razloga, nego li na kongresu u Washingtonu. Washingtonskim kongresom 1966. godine nastupile su, analogno organizacionim promjenama, i promjene u obimu i načinu djelatnosti MAS-a — tvrdi dalje autor. U prvoj fazi svojeg postojanja glavne preokupacije bile su održavanje međunarodnih kongresa svake 3, kasnije svake 4 godine, izdavanje časopisa »Archivum«, pripreme za međunarodni rječnik, nastojanje da se održavaju međunarodne veze i suradnja. Period reorganizacije rada — nastavlja dalje autor — započeo je ostvarivanjem programa na izradi Vodiča za povijest nacija ("Guides to the Sources of the History of Nation"), prvenstveno za Latinsku Ameriku, zatim Afriku, Aziju i Oceaniju. Taj projekt ne znači samo susrete arhivskih radnika i razgovore u komisijama, već dugogodišnju suradnju arhivskih institucija na zajedničkom zadatku. Izrada ovog vodiča kao i cijeli period reorganizacije povezani su imenom eminentnog arhiviste M. Etienna Sabbe-a. Kongres je odlučno prekinuo s već ustaljenim metodama rada u načinu izvještavanja i organiziranja diskusija na sjednicama koje su se prije redovno pretvarale u serije monologa. U Washingtonu nije upotrebljavan metod ankete već sistem panel diskusija. Do Washingtonskog kongresa nije bilo konačnih rezultata i rezolucija raznih konferencija i kongresa koji su se održavali. Washingtonskim kongresom je izvršen presedan u historiji MAS-a budući je doneseno 18 rezolucija koje su bile prihvaćene i nisu ostale mrtvo slovo na papiru. Takav stav MAS-a omogućio je ostvarenja i drugih projekata, kao što je objavljivanje priručnika o izgradnji arhivskih zgrada, o stručnom školovanju (usavršavanju), o mikrofilmiranju u arhivima, te priručnika iz oblasti arhivskog zakonodavstva. Povećanjem materijalne baze MAS-a došlo je i do novih aktivnosti. Već 1959. godine UNESCO zauzima prema MAS-u, odnosno prema arhivskim problemima respektivniji stav, posebno 1968. godine, kada izražava spremnost da sam aktivno surađuje sa MAS-om. Rezultat toga je bio, da je rad MAS-a bio potpomognut i od strane američke fondacije. Djelomičnu zahvalnost MAS duguje Kongresnoj biblioteci, koja je omogućila ne samo organizaciju kongresa u Washingtonu, već i sredstva za rad na dva projekta od kapitalne važnosti: izradu lista za korištenje građe i mikrofumiranje (uputstvo), te istraživanja o pitanjima upotrebe mikrofilma kao sredstva savremene publikacije. Postoje realne mogućnosti da se ta dva projekta ostvare u realno vrijeme, barem u zemljama koje su naprednije u odnosu na politiku mikrof umiranja. Razmatranje tih dvaju projekata bile su, po mišljenju autora, najinteresantnije teme za proteklih 8 godina rada MAS-a. Završavajući prikaz ovog članka, napomenimo, da autor C. Kecskemeti, vrlo apologetski govori o washingtonskom kongresu. J. Merrill u prilogu "The Naval Historian and his Sources" daje pregled razvoja istraživačkog rada i rada na objavljivanju građe o američkoj pomorskoj historiji u Americi, od prvih početaka do danas, navodeći obimne bibliografske podatke. Razvoj proučavanja i objavljivanja građe sa područja američke pomorske historije je započeo u 19. st., kada se o američkom pomorstvu pisalo amaterski, više popularno nego znanstveno. Kao akademsko-znanstveno područje izgrađuje se postepeno. 1933. godine, te nakon drugog svjetskog rata, historičari započinju obradom historije američkog pomorstva naučnim metodama. Objavljuju se brojne monografije, koje se osnivaju na istraživanjima rukopisnih izvora, a obrađuju pomorstvo SAD s ekonomskog i političkog stanovišta, te 523
