ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 474
naučne vrijednosti, a koji su značajni za uže teritorijalno područje. U ovu kategoriju ubrajaju se i oni spomenici kulture, koji bi po svojoj vrijednosti pripadali višoj kategoriji da im nije izvornost u velikoj mjeri narušena, ili su sačuvani samo u detaljima. — U 5. kategoriju ambijentalnog značenja uvrštavaju se objekti, koji imadu minimalne umjetničke, historijske, kulturno-historijske ili bilo koje druge naučne vrijednosti, ali povezani u kompleksu pridonose vrijednosti ambijenta. Sve kategorije od 0. do 4. osim 5. kao posljednje, mogu biti ujedno okvir za kategoriziranje predmeta u muzejsko-galerijskim ustanovama. Kategorija br. 5, koja u konzervatorskoj službi obuhvata ambijentalne vrijednosti, nema mnogo praktične vrijednosti u muzejsko-galerijskim ustanovama, osim u onima memorijalnog značenja, jer te ustanove pretežno čuvaju predmete, koji su izvan svog prvotnog ambijenta, a u svojoj postavi eventualno ga mogu samo evocirati. Međutim unutar tih ustanova ima predmeta koji nemaju svojstvo spomenika kulture, ali su potrebni kao studijska građa, pa se čuvaju npr. u svrhu komparacije«. ... »Takva građa mogla bi se u muzej sko-galerijskim ustanovama označavati 5. kategorijom s adekvatnim nazivom« 41 . ... . . Na kraju citirajmo još i zaključke ovog savjetovanja od 27. V 1970. u Zagrebu. Ti zaključci glase: »Sudionici savjetovanja su nakon diskusije prihvatili predloženi sistem kategorizacije u 6 spomeničkih kategorija — po uzoru kategorizacije koju je već 1968. god. usvojila služba zaštite spomenika kulture u Hrvatskoj, zaključkom Savjeta za zaštitu spomenika kulture Hrvatske. Time se postiže jedinstvenost kriterija za valorizaciju i kategorije za cjelokupnu kulturnu baštinu, bez obzira da li se spomenici kulture nalaze »in situ«, ili se čuvaju u muzejima. No ovaj sistem kategorizacije moći će se dogovorno izmijeniti, ako daljnji rad i praksa pokažu da je to potrebno. Posebno je u više navrata isticana potreba kontinuiranog rada na valorizaciji građe u muzejsko-galerijskim ustanovama, njenom multidisciplinarnom sagledavanju i proučavanju, kao i neophodnom postupku revalorizacije koji proističe iz razvitka znanosti. Da bi se kompleksni rad na valorizaciji što uspješnije odvijao diskusija je ukazala: — da je potrebno rad muzejskih stručnjaka usmjeriti na što bolje poznavanje građe koja se nalazi na terenu, kao i fundusa srodnih muzejskih ustanova; — da je potrebno što prije pristupiti izradi i publiciranju cjelokupnih muzejskih inventara — kataloga zbirki; — da je potrebno na katedrama na kojima se školuju muzejski stručnjaci proširiti nastavni program na bolje upoznavanje svih vrsta stvaralaštva (npr. primijenjene umjetnosti); « Isto, str. 28—24.
