ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 472
kakvu vrijednost imade cjelokupni njen fond, kakvu pojedine zbirke, pa grupe predmeta, odnosno pojedini predmeti. Istaknuto je, da se smatra naj podesni jim, da se unutar svakog fundusa u pojedinoj ustanovi najprije načini — gdje je to moguće i po zbirkama — selekcioniranje izrazito značajnih, i najznačajnijih predmeta. Time da bi se dobile vrijednosti koje su izvan diskusije od opće važnosti. Sva ostala građa, koja također ima izvjesnu vrijednost, ima potencijalnu mogućnost da detaljnijim studijem zauzme istaknutije mjesto unutar zbirki. 38 Prelazeći dalje na pitanje kriterija za vrednovanje, u referatu što ga je Dr A. Horvat održala na spomenutom savjetovanju kaže se: »Sva ta građa koju čuvaju muzejsko-galerijske ustanove imade: arheološku, historijsku, kulturno-historijsku, etnološku, sociološku, umjetničku, tehničku ili koju drugu znanstvenu ili kulturnu vrijednost. Kod predmeta koji imadu bilo koju od ovih vrijednosti treba zbog njihove valorizacije uzeti u obzir gdjegod je to moguće ove komponente: — svrha zbog koje je predmet nastao, — vrijeme kada je nastao, — geografski prostor nastanka, — autentičnost, —• integritet; stupanj sačuvanosti, — rijetkost kao i specifičnost nekog fenomena u određenom prostoru ili vremenu, ili društvenom sloju, — ambijent zbog kojeg je nastao, — društveni sloj koji je omogućio da je nastao, odnosno ličnost kojoj je pripadao, — ekonomska podloga pripadnika tog društvenog sloja, — ličnost koja ga je ostvarila (autor djela), — događaj koji je dao poticaj da je spomenik nastao, — kontakti povezani kulturnim, odnosno prometnim vezama. U tom nabrajanju namjerice nije uvrštena estetska komponenta. Ona, naime, ne može biti mjerilo za sve navedene vrste predmeta, odnosno grupa predmeta. Ali ona je često, uz ikonografsku i ikonološku komponentu, odlučujuća kod brojnih predmeta umjetničke vrijednosti i onda kad su ostale komponente nepoznanice. To bi, eto, bile glavne komponente koje pomažu da se snalazimo u vrednovanju izvanredno raznolike građe. No u različitim razdobljima bio je različit stav za vrednovanje spomenika. Po koja od navedenih komponenata bila je prenaglašena, kao npr. subjektivno estetiziranje, ili je znao prevladati nacionalni moment, a neke od navedenih komponenata nisu bile ni uočavane«. 38 Pošto su zatim data izvjesna objašnjenja i obrazloženja uz pojedine komponente, a nastavku se ističe: »Predmeti u muzejima velikim su dijelom sastavni dio cjelokupnog našeg kulturnog bogatstva, pa se oni trebaju sagledavati u toj po« teto, ste. 11—12. » Isto, str. 18—13.
