ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 415
III U neposrednoj vezi s političkim promjenama do kojih je g. 1845. došlo u odnosima između bečke vlade i Narodne stranke, Gaj je u mjesecu rujnu predao predsjedniku Ugarske dvorske kancelarije grofu Apponyiu Györgyu molbu da mu novčanom potporom omogući »reorganizaciju« novina u skladu sa zadacima koje promijenjena situacija nalaže. Smatrao je da Narodne novine, koje su do tada bile samo »nasip protiv zapljuskivan ja tuđih utjecaja i ultraističkih ideja«, treba da postanu »aktivni organ pozitivnih tendencija podređenih interesu cjelokupne države« i da, prema tome, budu stavljene »pod egidu vlade«. Svoj su neposredni cilj već postigle: »s pomoću razvoja i unapređivanja domovinske literature« one su »probudile i ojačale nacionalni element do stupnja političke samosvijesti i to s povećanom privrženošću prešlavnoj vladarskoj kući i u interesu cjelokupne države te s pojačanim zalaganjem za ustav domovine i domaću municipalnost«. Daljnja zadaća, pred kojom novine stoje, sastoji se u smirivanju »putem javnosti« svih »smutnja i diferenca«, pa i nacionalnih, u skladu s »praktičkim principom konzervativnog napretka«. 90 Vjerojatno je Gaj tek u to vrijeme dostavljao vladi i različita »saopćenja« koja su se odnosila na unutrašnja pitanja, 91 ali ni jedno od njih nije do danas nađeno. Takvi se Gajevi postupci mogu razumjeti, ako se ima na umu činjenica da je Narodna stranka poslije uzmaka vlade na početku 1845. —• kako on konstatira u svojoj molbi — »s punim pravom« indicirala za sebe »počasni naziv jedne vladine stranke«. Ta mu je okolnost, doduše, omogućila da iduće godine (1846) dobije dopuštenje za put u Srbiju, ali zatražene subvencije nije primio do kraja 1847. Koji su razlozi u zbilji potakli Gaja da se odluči na svoje prvo putovanje u Srbiju uopće, nije poznato. Prema F. Kulmeru kome je svoju namjeru najprije saopćio, izjavio je da se želi točno obavijestiti o tamošnjim »političkim prilikama i o djelatnosti francusko-poljske i ruske propagande koje navodno u Beogradu postoje«. 92 Uvjeravao je, nadalje, Kulmera da će svojim »otkrićima« učiniti važnu uslugu vladi. Međutim, budući da je njegov odlazak u Beograd uslijedio ubrzo nakon Woroniezeva 93 nestanka, nije isključeno da se Gaj odlučio na put i zbog toga što se Woronicz, protivno dogovoru, nije više kod njega pojavio. Kulmer je odmah ishodio odobrenje kancelara Metternicha, koji je Gaja — kako sam kaže — u 90 Njemački original donosi Miskolczy, n. dj. II, 553—555. 91 Na takav zaključak upućuje Gajeva izjava u njegovoj ponovnoj molbi za subvenciju 1847: »Um anderweitige, suo loco gemachte bedeutende Mitteilungen, die inneren Angelegenheiten betreffend, mit Stillschweigen zu übergehen, erwähne ich« itd. (Miskolczy, n. dj. II, 555.) — Gajeve »relacije« vladi »o najvažnijim susjednim i domaćim prilikama« spominje i njegov biograf V. Deželić, Ljudevit Gaj, 117. Prema njegovu prikazu izlazilo bi da ih je Gaj slao u Beč već od g. 1839. — Prema povjerljivoj izjavi« (le récit confidentielle) samog Gaja J. Neustädteru, n. dj. I, 237, on je nakon krvavog događaja od 29. srpnja 1845. »partit bientôt après pour Vienne, où il ne manqua pas de faire un rapport détaillé de l'événement du 29 juillet«, ali ni taj izvještaj nije do danas pronađen. 92 Prema Kulmerovu pismu dvorskom savjetniku Gervayu od 9. IV 1846 (Miskolczy, n. dj. II, 465): ». .. um sich dort über die bestehenden politischen Verhältnisse und über das Treiben der angeblicherweise in Belgrad bestehenden französisch-polnischen und russischen Propaganda genau zu unterrichten.« 93 Začek, O revolucnych . . . sty kov, 174: «... prâve v sûvislosti s rokovanîm s Woroniczom«.
