ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)
Strana - 346
tëlu krepost pribaviti kako valja upotrëbimo ono, što se pravedno imenom sredstva nazivati može, te tako bez dvojenja život naš, koi je. »conditio sine qua non« produžimo. Život rekoh je »conditio, sine qua non« svàrha naša nije, [225.] , da samo jeduć i pijuć dane sprovadjamo, upotrëbljivamo samo ona koja sile tela umnožati, krepčie učiniti, i isto život produžiti moraju, jer i to isto nemo živince radi, ono tàrbuh svoj, kad ga praznoga ćuti, napuni, žedju ugasiti nastoji, kad mu pogibelj prčti, sve sile upotrebi, da zapreke nepriateljah uništi, napasti protivnikah odoli; plemenitia je svàrha naša, plemenitiem bo darom, duhom neumarlim nadareni smo, njegovom pomoćju jedino takova delà učiniti možemo i moramo, kojima uvëk sličnu postajemo onomu od koga nebeski ovaj dar primismo, ovo je svarha naša, ovo je predmet za kojim težimo, na ovoj stazi valja da tuliko radimo, koliko nam sile naše tëlesne i duševne dopuštaju; — U ovom dëlovanju tako sredstva, koja život suzderžuju i produžuju, kao takodjer i isti život kano sredstva smatraju se te u ovom smislu život je »conditio sine qua non« Jer kao brodar bez vesalah i bez broda po moru putovati, a bez mora ili rëke na brodu u ožudjene Krajeve dospëti nemože, tako ni mi bez srëdstvih život uzderžati, a još manje produžiti, a bez života svarhu, za kojom toli težimo, postignuti kadri nismo. Kad ćemo dakle neumorno raditi, da svarhu postignemo, onda pravim pravom moći ćemo kazati, da živimo, i to tako, kao što se stvoru razumnom živiti pristoji, tako radi, kako ti zdrav razum kaže« (: Koje Mudroljub imenom supremum moralitatis principium naziva:) — živit ćemo drugima, jer ćemo njih u dostignutju, svàrhe podupirati, njih iz tmine neznanstva izvesti, na polje moralnog života dovesti, Krasan primer njima pred oči staviti, da i oni podobnim načinom činiti nastoje, da sugradjanom u šarca duboko iskru ljubavi medjusobne i prama miloj otačbini usade, da se medju sobom istinski ljube, jedan drugomu u pomoć hrabru desnicu pruži, da gibanje dušmanah pozornim okom motre, svàrhi paklenoj, na koju gibanja njihova smčraju, krepko još u vremenu nadu prekine tako ćemo sugradjanom našim, a po njih miloj domovini pruditi, te ispuniti skladki izraz Cicerona »Non solum nobis nati sumus, ortus nostri partem Patriae vindicat, partem Amici, Rekoh. [226.] Zatim u istoj sednici bi zaključeno, da G. Biležnik u ime družtva piše Blagorodnomu, Visokoučenomu i Velečastnomu Gospodinu Doktoru Petru Stiiću poradi knjigah, koje on iz Čitaonice naše za čitati uzeo biaše, da takove buduć da duže vremena kod njega jesu, pošalje. — [Tekst Zapisnika od 10. svibnja čitav precrtan, a glasio je ovako:] (Dne 10 Svibnja deržan sabor i otvoren govorom Gospodina Protukasaonika Neboslava Bastašića, kako sledi! 346
