ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 263

ljubite, i u jeziku našem milome obilne naprëdke činite — i to si dobro zapametite! Složni dakle bratjo! složno! naučimo se naš maternji jezik temeljito, jer ako njega dobro neznamo svaki ini jezik, kojeg se god učili budemo, težak će nam biti, ako njega na našim osnovati nebudemo, — a zar nije istina? da svaki koji se ini jezik uči, u materinskom misli, ako temeljno o istinitosti i dobroti svojeg' izraza uvëren nije — onda će mo moći Češki, Poljski i ruski učiti, kada se naš prie naučimo, jer akose jezike ove bez njega učili budemo, tako će nam težki biti kao da niti nisu s-našim srodni, ako je pako na našem osnovali budemo, u šali, kao navadno velimo sve tri najedanput znati će mo! O ilirska bratjo! sve je dobro, samo složno složno! da što beše gvozdjem stari, da to budemo duhom mi unuci. Ukažimo to! rekoh [95.] Dne 31. Listopada otvoren sabor sledećim govorom: Ah blažena i čestita I liri o majko slavna! Tvoga duha zora svita Ori Slave trublja odavna. Kamo nježne baciš oči II k-Moldavi ili k-nčstru, Smotriti ćeš svagdë moći Slavske majke kćer — tvu sestru. A i u tvojem sladkom krilu Poju vile blage pësni U istoku odkad milu Zvëzde tvoje luč zakrësni. Ona jasna kruni opeta Dëdah slavnih Slavu oholu Sireć svoja krila sveta Vapi: bratjo! složno k-kolu. Sëverna ti pčela zbori Od sëvera zdravstvuj možna Od kad Slavsko nebo otvori Tvo Danici vrata rožna. A češka ti pčela nosi Slast cvët jeca zapadnoga Od kada se glas raznosi Tvoje slave glasna roga. S- ove zvëzde plamom jasnim Probudi se tvoja Slava Da sad veslom velekrasnim Po jadranskom moru plava. Domorodne plam ljubavi Ilirkinje, koji vile, I sinove tvê zatravi, Da te ljube da te mile. [96.] Uresah je ures pravi Blagi izvor svëh izvorah, On jedini tvojoj Slavi Plete vënce od lovorah. Ti si samo majko mila! Tveh sinovah na toj sveti Stalno dobro — tebe lira Uvëke će moja peti. spëvah N. Hranilović Biležnik. 263