ARHIVSKI VJESNIK 13. (ZAGREB, 1970.)

Strana - 212

ga. Zato će svaki koji ošteti knjigu ili ne čita časopise »kako je propisano« platiti »kaštigu« 10—20—30 .. . novčića. Ali ne samo za knjige, pobrinuli su se oni i za slike istaknutijih narodnih prvaka »ilirskih vitezova« — kako rekoše. Na žalost, ne možemo pokazati nijednu od tih slika. Prva mjesta u Zapisniku zauzimaju književni proizvodi pitomaca »domoljubnom vatrom užeženih«. Svake nedjelje morao je po jedan član, prethodno najavljen, nastupiti — održati govor — [... ] »ali solutus ali ligatus — može biti kakva Pričica ali baš i fabula — može biti ispis kakove stvari ali naslëduvanje koga Pisca

...« Bilježnici bi poslije sjednice sve sastave izgovorene ili pročitane ü saboru prepisali u »Protokol«

11

. Govori i pjesme nisu bili jedini pokušaji književnog rada. Tu se i prevodilo, a prijevodi su se bilježili u posebnu knjigu. Raspravljalo se i oko izdanja jedne poučne knjige prevedene s njemačkog

12

. Zabavni sastanci s deklamacijama i izvornim igrokazima održavani su svako pola godine.

13 • Vrijednost ovog Zapisnika i jest u tom što nam omogućuje uvid u prve đačke slobodne napise na hrvatskom jeziku. Ti govori (oko pedeset njih) i te često naivne rodoljubne pjesmice, drage kao i njihovi autori, djeluju poput ugodne jeke drhtave od zvukova probuđene narodne svijesti. Čak i poziv Janka Draškovića upravljen »srdačkim ilirskim kćerima« odjeknut će u ovoj čitaonici.

14 Zar bi do utemeljivanja Matice ilirske u veljači 1842. bilo moglo doći bez obola ovih mladića bogatih idealima i željama? Donijeli su sve šta su imali — 13 forinti i 40 krajcara. Oni će pozdraviti 1843. i časopis »Zoru dalmatinsku«. A dok su hrvatske dame oduševljeno skidale svoj nakit polažući blago pred voljenog bana Jelačića, siromašni đaci iz Grkokat. sjemeništa prinose mu sebe u pjesmi »Ilirska mladež svome Kralju«

15

. Ovo bezazleno i privatno društvo, ograničeno svega na dvadesetak članova, imalo je i »neprijatelja«. Pitomci brzo, ne štedeći nikoga, čiste svoje redove. Evo »Opaske« koja to potvrđuje. Isključen je iz društva član G. Gvozdjak »za navëke

... koji je društvo naše svojim blatnim jezikom pred dušmani svete narodnosti naše ogovarao

... otparto kao najveći dušman svega što se Slavjanstva u obče a Ilirstva napose tiče pokazao, i u broj se onih neprijatelja [uvrstio] koji ne misle no kletve...«

16 Oprezni u saobraćaju s ostalim društvima, ti su đaci izbjegavali sve šta bi moglo naškoditi narodnoj stvari.

17 U ovom rukopisu moglo bi se naći i više toga karakterističnog i zanimljivog, ne obazirući se na slabije i blijede stranice; sve u svemu, valja ga prosuđivati mjerilom dobre volje. Priznajmo našoj mladeži ovaj golemi napor koji je uložen u temelje našega zajedničkog zdanja •— lijepe hrvatske knjige. Zato nećemo brojiti one puste riječi, one rečenice što tako malo izriču 1

— prvi su koraci! 11 Zapisnik, str. 11. 12 Isto, 219. 13 Isto, 112. 14 Zapisnik, str. 227—229. 15 Isto, 167. 16 Isto, 102. 17 Isto, 268. 212